Japanski intervju s Ivom Brčić

Zemlja mistike i tehnologije

U razgovoru s Ivom Brčić koja je boravila u Tokiju, upoznali smo ovaj predivan grad, saznali smo kakvi su Japanci domaćini, koje su najveće kulturne razlike između Hrvatske i Japana, što je to Maidreamin, što se radi u Anime cafeu i mnoge druge zanimljive stvari!

1 450x600Imali smo priliku napraviti intervju s Ivom Brčić. Ivu smo upoznali na Japanskoj radionici za djecu na manifestaciji Japan na tanjuru i jako nam se svidjela. Iva je inače jedina certificirana edukatorica programa Najsretnija beba u Hrvatskoj. Prošle je godine sa svojom obitelji – suprugom i šestogodišnjim sinom posjetila Japan, točnije Tokio. Nakon što nam je Iva pričala što je sve doživjela i vidjela, moramo priznati da nam se Japan još više sviđa, a nadamo se da će se i vama. Pri samom dolasku na razgovor u slastičarnicu Torte i to, oduševila me je poklonivši mi preslatku figuricu Gudetame – lijenog jajeta koje je prerano izašlo iz ljuske – lika koji je u Japanu popularan kao Hello Kitty.

 

 

Kao Japanci

Iva i njezina obitelj u Tokiju su živjeli u stanu. Nisu htjeli odsjesti u hotelu, nego su unajmili mali stan jer su htjeli živjeti kao Japanci kako bi doživjeli istinski japanski način života. Stan je bio malen, ali  vrlo lijepo minimalistički uređen. Spavali su na futonima na podu.

Težnja savršenstvu

Iva je razgovor započela tvrdnjom da je o Japanu čula jako puno od svog muža, ali kaže da dok ne dođete tamo i sami na iskusite Japan ne možete pojmiti koliko je tamo predivno. Ono što se Ivi u Japanu najviše sviđalo su red, čistoća i organiziranost.

U gužvi nema gužve

U Japanu gužva kakvu mi znamo ne postoji. Tamo su naime „organizirane“ gužve. Nitko vas ne gazi, nema guranja i sličnih neugodnih situacija. Točno se zna kada i kuda tko izlazi iz vlaka i slično.

2 337x600 3 800x600

Bez kanti za smeće

U Japanu nema kanti za smeće po ulicama, ako imaju smeća onda ga nose sve do doma ili eventualno nađu kantu kraj nekog restorana i to je onda barem pet kanti za reciklažu.  Kod njih nema običaja jedenja na cesti. To je tamo jako nepristojno tako da smeće niti ne radi, a ako slučajno imaju smeće, oni ga nose, ako treba i do doma.  

Mir usred užurbanosti

Priroda u Japanu je predivna. Usred ogromnog grada imate vrhunsku arhitekturu – moderne zgrade i onda između njih postoji prolaz do hrama. Kad uđete u hram, osjećate da ste ušli u zen zonu – ne čuje se niti promet i imate osjećaj da ste van gradskog užurbanog ritma. Parkovi su im divni. Imaju jako puno sadržaja za djecu. To ih se dojmilo jer su za svoga sina svaki dan mogli imati toliko aktivnosti.

Nije potrebno znati japanski, pa čak ni engleski

Ivu je brinulo što ne zna japanski kad su odlazili na put, ali na kraju je sve mogla sama. Ako ne znate japanski nema veze! Japanci će vam pomoći. Dovoljno je da pokažete prstom i oni će vam donijeti. Ako čak ne znate niti engleski, nije takav problem. Pokažete nekome na karti kamo želite, i on će vas odvesti, ili će vas odvesti do nekoga tko engleski zna. Podzemna im je savršena. Sve je označeno labirintom, brojevima i bojom i još govore sve na engleskom tako da se ne možete izgubiti.

Gledati ili jesti?

 4 800x600

ogromni naribani sladoled jedan je od specijaliteta

 

Hrana im je divna i jeftina. Ivina obitelj jela je u restoranima i tipičan japanski ručak je po osobi 30-70 kn. Kad dobijete hranu na stol ne znate biste li hranu prije jeli ili gledali koliko predivno izgleda. Ispred restorana znaju imati menije napravljane od keramike i točno možete vidjeti što ćete naručiti. Njihov junk food je prema Ivinom mišljenju san snova. Zapravo oni fast food nemaju –  kod njih je junk food kao naš klasičan obrok. Štapićima su jeli bez problema. Štapići su jako bitni, jer Iva smatra kad se ta hrana jede vilicom,  izgubi aromu.

5 800x600

hrana prekrasno izgleda, preukusna je – i jeftina

 

Kad su jeli ramen – juhu s noodlesima, povrćem i mesom jeli su ga pola sata, sat, jer to je jako vruće, morate i puhati. Bili su uvjereni kako znaju jesti štapićima, a Japanac je došao posrkao i u deset minuta je bio gotov. Dok su oni pojeli svoju porciju, 10 ih se izredalo. Kod njih je pristojno srkati – cijeli restoran odzvanja. Na taj način i hlade jelo, ali i daju do znanja da im se jako sviđa hrana.

Iznimna ljubaznost domaćina

Japanci su jako pristojni. Ivinom suprugu se dogodilo da je u jednom restoranu zaboravio punjač za mobitel i tu primijetili tek u stanu. Nakon par dana vratili su se u taj kvart i odlučili provjeriti je li mobitel još uvijek tamo, ne očekujući da je. Čovjek nije znao engleski pa su prevodili putem telefona. Čovjek je donio punjač, i kad su mu poklonili sitnicu, jer u Japanu je vrlo lijepo da ljude s kojima kontaktirate, koji vam pomognu date neku sitnicu, on je zahvaljivao, klanjao se. Kao da mu je bilo neugodno, kao da nije bio vrijedan njihovog poklona.

Sakura u predivno uređenim parkovima

 6 800x450

Kad u Japanu vidite njihove parkove shvatite koliko zapravo naši djeluju zapušteno. Sve je napravljeno sa smislom. Ivina obitelj bila je u Japanu za vrijeme cvata trešnje. Stabla su posađena tako, da kad sakura cvate, imate svod.

Kulturne razlike

To je sasvim drugi sklop u glavi. Toliko su organizirani i jako vode računa o tome kako utječu na druge ljude. Kod nas se na zgradama raspada fasada. Njima ne pada na pamet da rade grafite negdje gdje im nije mjesto. Oni imaju organizirano gdje ih mogu raditi. Vode računa o svojoj kulturi, o svojoj povijesti, dok su kod nas neke stvari dosta zapuštene.

Anime i mange spajaju mistiku i tehnologiju

Iva je probala gledati japanske igrane filmove i taj stil joj se nije svidio, ali anime i mange smatra savršenima. U njima su povezani i japanska kultura i mistika i tehnologija. Stvarno odlično i za odrasle i za djecu. Ivin sin vidio je na Facebooku Gandama i sad mu je gledanje Gandama zanimacija. Ivi je najdraži Totoro (dobri šumski duh) od Miyazakija, zapravo voli sve od Ghiblija. Sviđa joj se i Ghost in a shell.

Svi za jednog, jedan za sve i u starosti

Može se reći da Japanci stvarno vole svoju zemlju. Na primjer, kada su radovi, najčešće stari ljudi pomažu drugim ljudima. U Japanu puno starih ljudi radi, ali ne zato što moraju, već žele raditi, žele  pridonijeti svojoj zajednici.  Npr, sortiraju smeće, čiste ispred zgrade i rade ako nekakvi čuvari. Japanci jako brinu jedni za druge. Ako neki Japanac nađe izgubljeno dijete na cesti, on će ga odvesti kući ili na policiju jer oni smatraju da je zajednica ta koja se brine o djeci.

Nije skupo!

Puno ljudi misli da je u Japanu skupo, ali to nije istina. Karta za muzej za djecu je 5 do 10 kuna, a za odrasle maksimalno 50. Ali ne pričamo o muzejima čiji obilazak traje oko jedan sat, nego o onima sa četiri katova. U kojima ste od jutra do večeri, a još niste sve vidjeli. Interaktivni su – u njima su npr. prikazani svemir, roboti, ekologija. Što se tiče odjeće, ona je povoljna, ali teško ćete si nešto kupiti jer su veličine jako male jer su Japanke sitne građe. Markirana odjeća je na cijeni.

Sve je kawaii

U Japanu je potpuno normalno se usred bijela dana obući kao primjerice neki anime lik, imati neku osebujnu odjeću (npr. kaputić s ušim). A kod nas čudno gledaju osobu koja, primjerice, ima malo drugačiju boju kose. Mnogi bi rekli da su Japanci djetinjasti, ali nisu. Oni samo imaju taj kawaii fenomen.

7 800x600

u Japanu je sve kawaii (dražesno), pa tako i aparati za gašenje požara

 8 800x600

čak i policija ima službenu maskotu koja kao da je došla iz manga stripova

 

Nema pušenja

 9 450x600

Pušenje je zabranjeno i dok se hoda po cesti – bravo, tako treba Tokio!

 

U Japanu se gotovo ne puši. Blizu Tokio Towera možete vidjeti dio u staklu koji je ograđen i koji izgleda kao kutija – na takvim mjestima ljudi mogu zapaliti dok po gradu možete vidjeti mnoge oznake zabrane.

Zemlja robota i razvijene tehnologije

Shimajiro je popularan lik kojeg koriste za edukaciju. Oni kroz knjige i filmiće uče djecu kako ići na wc, ili oprati zube, kako se odnositi prema roditeljima, mlađoj braći i sestrama. Na jednoj radionici u kojoj su sudjelovali je bio robot Pepper.

10 800x600

Iva razgovara s Pepperom

 

Tamo je bio programiran za rad s djecom. Mogli ste s njim pričati, pjevati pjesmice, učiti boje, brojeve. Oni stvarno su ih inkorporirali u sve sektore života. Sasvim je normalno da vas kad dođete u dućan, da dočeka robot i da možete s njim komunicirati. Imaju oblak koji vuče informacije i jednog su čak poslali da pohađa srednju školu kako bi drugi roboti povukli informacije iz njegovog oblaka. Dosta koriste robote u svojoj edukaciji. Asimo je prvi robot  koji puca loptu, skače ne jednoj nozi.

11 337x600

Robot zvijezda ASIMO bez problema, hoda, trči, igra nogomet…

 

On je čudo. Imaju i robota koji svira violinu. Kad dođete u blizinu tog robota osjetite da razgovarate sa živim bićem. Jako su simpatični i dragi. Postoji robot koji izgleda kao tuljan kojeg masovno koriste za stare ljude. Ima senzor i kad ga glasite proizvodi zvukove poput predenja mačke. Stariji ljudi se ne boje nove tehnologije za razliku od naših. Ljudi su ih čak počeli posvajati. Doživljavaju ih kao djecu. U Japanu fali mladih i shvatili su da se jednoga dana za njih treba netko brinuti. Ima i robot koji izgleda kao pas. Napravili su i groblje za robote jer su se ljudi vezali. Kad razgovarate s robotom imate osjećaj da je unutra živo biće. Možete ga kupiti za nekih 1500 dolara. Imaju i humanoide. Njenom sinu se nisu dopali jer humanoid izgleda kao čovjek, a nije čovjek.

12 800x600

Kodomoroid (dijete-android)

 

Roboti poput Peppera su puno simpatičniji.

Nema kućnih ljubimaca

U Japanu nije uobičajeno držati kućnog ljubimca jer se smatra da je zatvoriti životinju samu u mali prostor dok si cijeli dan na poslu, nehumano. Ako imate potrebu za maženjem životinje, možete otići u Animal cafe i tamo maziti zečića, ili sovu i tako ispuniti tu svoju potrebu.

Drugačiji odgoj

Iva je stručnjakinja za odgoj djece pa smo s njom popričali i o ovoj važnoj temi.  Japancima je jako bitna empatija i smatraju da je djeca svojim ponašanjem mogu uznemiriti ljude oko sebe. Kada hodate po ulicama, nećete vidjeti djecu koja vrište. Kada majka rodi dijete, najmanje je 2 godine s njim. Nakon što postaju majke, Japanke često ostaju kod kuće s djecom. Prve dvije godine su bitne za psihički razvoj djeteta i ona je ta koja mora vremenu pružiti što više i kad dijete dobije što treba pa s vremenom postaje sve samostalnije. U zapadnom svijetu vrlo brzo odvajaju djecu od majke, a u toj dobi  im zapravo treba pružati što više pažnje, emocija i jako im  je bitan fizički kontakt. Kod njih je normalno da se roditelji i djeca zajedno kupaju u kadi i zajedno spavaju. Oni pokušavaju sa svojom djecom što duže održati fizički kontakt. Kako bi djeca bila dobra, Japanci naglašavaju njihove pozitivne strane, a manje negativne, a kod nas je to više obrnuto. Npr. ako dijete razbije čašu, roditelji će se kod nas derati i cijeli dan će biti tema kako je dijete razbilo čašu. A kada napravi nešto lijepo, tomu se ne posvećuje tolika pažnja. U Japanu je to obrnuto jer smatraju da ako se više naglašavaju negativne strane, dijete će biti više buntovnije jer će dobiti više pažnje.Djeca su mirna staložena. Svoje emocije Japanci ne izražavaju toliko riječima, ali fizički jako puno pružaju djeci. Iva je povezala otkazivanje radionice koju je ona vodila u zadnji tren s Japanom i rekla je da je nemoguće da se to tamo dogodi, jer djeci šaljemo krivu poruku. Mogli bismo puno naučiti od Japanaca što se tiče odgoja.

Odgoj je vrlo važan i u školi

U japanskim školama, prve 4 godine nema ocjena nego se djeca uče društvenim vrijednostima i lijepom ponašanju, a to se ne može ocijeniti. Za vrijeme obroka djeca odlaze u kuhinju s maskama za lice, kako ne bi zarazili druge i onda lijepo pozdrave i kažu: „Dobar dan, došli smo po hranu“, pa kažu „Hvala što ste nam danas kuhali“ pri preuzimanju. I onda si djeca međusobno dijele hranu, jer se uče da budu samostalna. Djeca mogu puno toga sama. Uči ih se da su pojedinci, ali da su isto tako dio zajednice. Oni sami čiste školu. To nije iskorištavanje djece. Djeca se nauče da je to njihova škola i  da ju moraju čuvati. Ako učenik ostavi smeće, to će ga drugi dan čekati on je odgovoran za čistoću toga prostora. Ako bi to netko drugi počistio, onda ne bi toliko cijenio taj rad i trud.

Promet bez gužva u gradu od 13,5 milijuna stanovnika

Nema ni gužva u prometu. Tokio ima oko 13, 5 milijuna stanovnika, a nema gužvi jer jako malo voze aute. Svi koriste podzemnu. Dnevno na stanici podzemne prođe cijela naša država i gužva je, ali to je organizirana gužva. Po cesti voze taksiji i autobusi, a vlakovi koji voze van grada idu iznad ceste tako da nema blokada. Atrakcija u Tokiju je vožnja u vlaku bez vozača. Svi žele sjediti na prvom mjestu u vlaku koji sam vozi jer je tamo najbolji pogled. Takva je brzina da možete fotografirati.

Tegle cvijeća na gradilištu

 13 800x600

obični radovi na putu su zabavni zahvaljujući Helly Kitty ogradama

 

Kad imaju radove imate čuvare. To su obično stariji ljudi. Sve imate ograđeno trakama, imate označen puteljak kojim trebate ići i čuvari vam pokazuju smjer. Obično je sve osvijetljeno. Imate cijeli light show i imate robote s osvijetljenim palicama. Kad se grade zgrade imaju bijele ograde i one imaju niše u koje stave tegle s cvijećem da što ljepše izgleda.

Kamioni za smeće blistaju

 14 800x449

sve je toliko čisto i uredno da se čak i kamion s mješalicom za beton presijava

 

Kamioni koji se koriste u građevini, pa čak i oni za smeće koji rade su toliko čisti da se u njima može vidjeti vlastiti odraz. Ivinom sinu od svega u Japanu najviše se svidjela čistoća.

Wc školjke iz snova

 15 800x600

Uz kompjuterizirane WC školjke uopće ne trebate koristiti ruke!

 

Kad sjednete, školjka je topla, možete upaliti plazmu. Imate i tuš za čišćenje nakon nužde. Što se tiče wc-a, oni su i kristalno čisti. Pa čak i javni. U parkovima imate wc, a kod nas je –„Snađi se!“ Japanci zbog ekoloških razloga nemaju papira za brisanje ruku, nego nose svoje male ručnikiće.  Iva si je kupila ručnik sa Totorom.

Maidreamin

U Maidreamin  restoranima konobarice su obučene kao sobarice (maids), ali bez seksualnih konotacija. U tom kafiću je kao da ste došli na rođendanski party. One pjevaju, plešu, ljudi aktivno sudjeluju. Dobijete svjetleće štapiće. One vas služe, ali ne u negativnom smislu. Te konobarice koriste za prezentaciju Japana u svijetu. Kada stignete kažu vam: „Mi smo tu za vas. Zamislite si neka imena i koji poziv želite za mene.“ Ivin sin odabrao je: „ Mijau, mijau“ i zaista, nakon što je izgovorio „Mijau, mijau!“ konobarica je došla. Iva i sin su naručili sladoled koji su dobili u obliku medeka, a suprug je na palačinkama dobio osobnu poruku. Maidreamin organizira i dječje rođendane. Ivinom sinu se dopalo jer je vidio da se i odrasli zabavljaju. Odrasli su imali mačje uši na glavi uz poslovno odijelo. Kod njih je normalno da poslovnjaku s telefona visi neki lik iz crtića.

Zahvaljujemo Ivi što nam je približila Tokijo kroz svoje divno osobno iskustvo! Arigato Iva!

Enia Skrivanek

2_450x600.jpgDjeji parkovi su prekrasni i inovativni poput ovoga izgraenog od automobilskih guma_800x600.JPGGodzilla se smjestila navrh zgrade_800x449.jpgKodomoroid dijete-android_800x449.jpgOva policijska postaja samo jedan je od primjera futuristike arhitekture_800x600.jpgPeppera se moe sresti posvuda prvi je android koji pohaa srednju kolu_800x449.jpgRoboti su posvuda ovaj je skulptura u muzeju legendarnom anime studija Ghibli_800x449.jpg

Pretraživanje


Naša škola

OSNOVNA ŠKOLA VUGROVEC-KAŠINA

logo

 

Adresa:

Ivana Mažuranića 43, P.P 1, 10362 Kašina

E-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Web stranica:

os-vugrovec-kasina.skole.hr/

 

Broj posjeta

197480
Danas
Jučer
Prošli mjesec
Ukupno
0
102
3697
197480

Vaša IP adresa je: 54.80.10.56
Datum: 19.10.17. Vrijeme:05:26:01