Intervju s profesorom matematike pred mirovinu

 „Zeznut, ali pošten i pravedan“

Profesor Frane Pavičić otišao je u zasluženu mirovinu. Tim povodom popričali smo s njim o dugogodišnjem iskustvu rada u školi i o njegovim planovima za budućnost.

1 330x600

Profesor Pavičić s ravnateljem

Nakon dugogodišnjeg iskustva možete nam reći. Je li posao učitelja težak?

Da, je, odgovoran je i težak ali i zanimljiv. Ali ja bih rekao da je u današnje vrijeme daleko zahtjevniji. Promijenile su se malo te okolnosti. Kad se sjetim, kad sam prvi put ušao sam u razred, bilo je to 19.9. 1973. godine, drukčije su se poštivali profesori. Tada sam radio u jednom malom selu u Lici, i tada je bila ona poznata uzrečica: „Glavni u selu je učitelj, svećenik i lugar.“ I to je zaista bilo tako. Danas se to promijenilo. U ono su vrijeme djeca više radila, bila su odgovornija. Danas je doba tehnologije i čini mi se da se veći dio djece posvetilo tehnologiji i društvenim mrežama nego knjizi, ne razmišljajući puno o svojoj budućnosti.

2 800x450

Oproštaj od Tima za kvalitetu naše škole

Nekoliko ste godina predavali u našoj školi, jeste li bili zadovoljni uvjetima rada?

Što se tiče uvjeta, oni se svake godine poboljšavaju. Da malo usporedim, da vidite kako je to bilo kad sam tek počeo raditi. U tom jednom selu, u školi nije bilo struje. Nije bilo puta, mogao si doći jedino pješice ili zaprežnim kolima. Škola nije bila opremljena. Bili su poljski wc-i, nosila se voda iz potoka. A danas vidite kakvi su uvjeti. Puno toga se promijenilo. Vi sada zapravo ne možete shvatiti te uvjete kakvi su nekad bili. Vi to možete zamisliti. Možda mislite da je to bilo kao u nekoja bajci, ali to je bila stvarnost. Dakle, uvjeti jesu bolji, mogu se još i poboljšati, ali čovjek koji radi mora znati i u lošim uvjetima dati maksimum.

Predavali ste mnogim generacijama. Ima li neka koju ste posebno zapamtili?

Generacija je generacija, učenici su učenici. Svaki razred je heterogen, nijedan nije da bih mogao reći da svi „ne valjaju“ ili svi su dobri. Ja svakog učenik gledam kao čovjeka, a sad drugo je koliko on radi ili ne radi, odnosno koliko može ili ne može. Koje se generacije pamte? Pa zasigurno ćete vi biti među njima, jer ste zadnja generacija. I generacija koja je bila, kad sam došao ovdje raditi. Došao sam u Vugrovec i ja se i dalje sjećam gdje je tko sjedio. Dakle prve i zadnje generacije se sigurno pamte.

3 800x540

Naša glavna urednica intervjuira profesora

Godinama ste bili razrednik i kao što čujemo vrlo uspješan. Koje su kvalitete dobrog razrednika?

Moraš prije svega sa učenicima uspostaviti jedan pristojan odnos, suradnju, rekao bih prijateljski odnos. Učenik se ne smije bojati razrednika, a ni učitelja, to je ono što ja od vas tražim, što god treba pitaj. I međusobno povjerenje. To se najbolje vidi na izletima, na kojima sam ja uvijek tražio povjerenje. Zašto bismo se sad tamo lovili? Učenik uvijek na izletima želi neku uspomenu da mu ostane, pa napravi spačku ili nešto čemu će se kasnije smijati. A na neki način, naše je da to spriječimo, ne zato da se vi ne biste zabavili nego treba to organizirat da izlet prođe u redu, a da vama i dalje bude zabavan. I sad tu trebaš naći povjerenje s djecom. Dogovoriš se s njima prijateljski, nemojte to raditi, radi toga i toga.

Zainteresirati učenike nije lako. Koja je tajna Vašeg uspjeha?

Da, teško je zainteresirati učenike, i tu će u budućnosti biti sve manja tajna. S učenicima treba biti realan. Kao što sam maloprije rekao vama, rekao sam to i prije učenicima. Ne učite vi za mene, ni najmanje. Niti je meni veća plaća, niti je meni manja plaća. Evo i sada vam kažem, ne učite vi za svoje roditelje, vi učite samo za sebe. Danas je problem naći posao i sa fakultetom, a kamoli ako ništa ne završiš. I za mnoge od vas, krajnje je vrijeme da se prihvate knjige. Istina je, neki imaju ograničene mogućnosti.

Ne mislim ja sad da svi trebaju ići na fakultet, ne bi ni to bilo dobro. Ali kada odeš u neki zanat, često se dogodi, pa izbjegavaš praksu. Zanat moraš ispeći. Nije bitno hoćeš li znati crtati grafove linearne jednadžbe ako si auto mehaničar, ali moraš znati svoj posao. Ima i problema u našem obrazovnom sustavu. Gdje se učenika u takvom zanatu opterećuje nečim što on zapravo i ne voli, niti ga zanima, niti će mu to trebati. To je problem. Nije u nama problem, mi samo izvršavamo što nam se propiše. Mi vidimo tu probleme. Drugo je gimnazija, ali za zanat treba naučiti na praksi. A ja sam imao prilike sudjelovati u reformama, mnoge sam prošao, pa učenik koji je auto mehaničar ide na praksu u dućan kako se slučajno ne bi zaprljao. Pa čekaj malo, kako ćeš ti onda raditi u životu. Za svaku bi praksu trebali biti mentori, obrazovani ljudi, koji će naučiti djecu kako raditi. Dosta je teško motivirati učenike. Učenici nisu svjesni koliko njihovi roditelji zapravo odvajaju za njih. Mnogi misle kako će im u budućnosti biti lako, ali neće. Vi morate počet razmišljat o sebi i o svom životu. Što se tiče motivacije, rekao bih, govorite učenicima uvijek stvarnost koja ih čeka, nemojte ništa uljepšavat. Na motivaciju utječu i roditelji, a demotivirajući faktor je zapravo svijet koji nas okružuje. Televizija, Internet, sve vam je na dohvatu, sve vidite, pa mislite kako je onaj, tako ću i ja.

Nedostajat ćete i učenicima i učiteljima. Hoćete li i dalje dolaziti na školske priredbe i slično?

Kad god ću se nalaziti u Zagrebu, naravno da ću doći. Zasigurno će mi biti drago vidjeti moje bivše kolege i kolegice, a i učenike također.

Primijetili smo da se volite koristiti tehnologijom, hoćete li i dalje nastaviti u mirovini?

Da, naravno. Čovjek to mora pratiti. Kad sam ja išao u školu, toga nije bilo. Još se sjećam kad su nam demonstrirali prvo računalo. Tehnologija svake godine ide sve više naprijed.

Čemu ćete se posvetiti u mirovini i što će Vam najviše nedostajati?

Ja sam naučen raditi i ja jednostavno prelazim s posla na posao. Mislim se baviti turizmom. Možda koja instrukcija, da ne zaboravim naučeno. Pratit ću Internet i tehnologiju, što se događa u svijetu, te možda malo putovati.

Što biste poručili profesoru koji će doći na Vaše mjesto, a i mlađim kolegama koji ostaju?

Najosnovnije je s djecom biti prijatelj. Profesor  i učenik ne smiju biti dvije suprotstavljene strane. To mora biti jedna zajednica. Ja sam tu da ti pomognem. Još je bitna i pravednost kod ocjenjivanja, to je jako teško. Ja sam jednom prilikom čuo kako učenici pričaju o meni, i sad kaže jedan: „Je zezunt. Al je pošten i pravedan.“ Dakle u razredu, profesor ne smije imati miljenike, svi ti učenici uvijek moraju biti isti, a ja sam se tako i ponašao. Drugo je znanje, u znanju niste isti. Ali kao ljudi ste mi svi isti, prijatelji ili kak bi se to po domaći reklo prijatelji.

Zahvaljujemo Vam na razgovoru i želimo vam puno sreće i zasluženi odmor u mirovini!

Pretraživanje


Naša škola

OSNOVNA ŠKOLA VUGROVEC-KAŠINA

logo

 

Adresa:

Ivana Mažuranića 43, P.P 1, 10362 Kašina

E-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Web stranica:

os-vugrovec-kasina.skole.hr/

 

Broj posjeta

197480
Danas
Jučer
Prošli mjesec
Ukupno
0
102
3697
197480

Vaša IP adresa je: 54.80.10.56
Datum: 19.10.17. Vrijeme:05:20:57