Likovna kolonija u Vugrovcu 2016.

Stvaranje je potpuno prepuštanje – kao da ste na autopilotu

I ove godine u župnome dvoru u Vugrovcu imali smo priliku razgovarati s mnogim zanimljivim umjetnicima – sudionicima Likovne kolonije u Vugrovcu. Posebno su nas se dojmile misli Nine Brkić koja je ujedno i profesorica Likovne kulture. I mi smo izuzetno sretni da i nama taj prekrasan predmet predaje jedna umjetnica.

Već tradicionalno, i ove godine posjetili smo umjetnike koji su sudjelovali na Likovnoj koloniji u Vugrovcu 2016. Još jednom smo se uvjerili da je prekrasno razgovarati s umjetnicima budući da oni promatraju svijet oko sebe drugačije od nas i zahvalne smo da smo ga kroz razgovor s njima i mi barem na tren promatrale na umjetnički način.

S ravnateljem i voditeljicom novinarske grupe 27. rujna 2016. uputile smo se u Župni dvor u Vugrovcu gdje smo zatekle umjetnike u stvaranju prekrasnih slika i kipova. U isto vrijeme prof. Verica Jadanec dovela je i Likovnu grupu naše škole iz Vugrovca pa smo imale priliku vidjeti i što su oni naslikali. Bile smo oduševljene rezultatom, a najviše su nam se svidjele njihove Vugrovečke mace.

 1 800x451

Svakog umjetnika zamolile smo da nam kažu nešto o djelu na kojem rade ovo godine inspirirani vugrovečkim krajem i pitale smo ih smatraju li naš kraj vrelom inspiracije. Prije susreta s njima istražile smo njihov dosadašnji rad te je svakom postavljeno pitanje vezano upravo uz njihovo stvaralaštvo. Žao nam je što nismo susrele neke od njih. Zaintrigirala nas je slika Selfie Nore Evetović koju smo vidjele na internetu, kao i bojanke s motivima kopanja po smeću i prizorima iz crne kronike Nikoline Ivezić.

Postavljamo prepreke jedni drugima, ali i samo sebi

Čim smo stigli na pred ulazom u podrum župnog dvora smo ugledali Anu Krašnu te smo prvo porazgovarali s njom.

 2 800x451

Ana Krašna: Na ovoj slici ću pokušati prikazati trenutak u kojem živimo, budući da u današnjem svijetu ima puno nevolja, prepreka koje nam netko postavlja ili ih mi postavljamo sami sebi i puno je tih stvari koje nas razdvajaju, pa sam tako željela prikazati dva čovjeka koja bi voljela biti zajedno ali ih nešto sprječava. Ovaj kraj je jako lijep, stara zgrada u kojoj se nalazimo, pored nje je Caritas s djecom koja nažalost moraju biti ovdje, zbog čega me malo boli srce, jer imam dva malena unučića.

Naišli smo na internetu na članak o Vašoj izložbi Tovarna umetnosti. Ako smo dobro vidjele, slike su se nalazile na podu. Zašto je tome bilo tako?

 3 800x532

Ana Krašna:  Izložbom Tovarna umetnosti sam željela pokazati što se danas događa radnicima. Ja sam za primjer uzela slovenske radnike, no mislim da je tako već posvuda. Oni su ostali bez prava, postali su samo brojke, nemaju se pravo žaliti… i tako sam napravila te radnice, isto sam im stavila brojke. Upotrijebila sam paus papir tako da sam mogla pokazati tu dvojnost. Ispod je čovjek koji ima osjećaje, čak ih pokazuje, on se ljuti, a gore je on kao neki robot, on je prihvatio to jer jedino tako može preživjeti u tvornici, da ne priča, da ne govori, da ništa ne radi, samo da radi. Na pod sam ih stavila kako bih još više pokazala koliko oni vrijede, jer smo mi hodali po njima.

Svjetlo za mene ima metaforičko značenje

Nakon razgovora sa slovenskom umjetnicom, uspeli smo se prema kolibici na brežuljku. Tamo smo sreli Andreju Eržen i Josipa Klera.

Andreja Eržen: Počela sam raditi nešto u crno-bijeloj tehnici. Ovaj kraj me iznenadio, jer je mirno i priroda je lijepa, i baš to me inspiriralo, to što je mirno, nema buke.

 4 800x451

Na koji način koristite svjetlo kao medij u svojim instalacijama?

Andreja Eržen: Svjetlo po meni ima i nekakvo metaforično značenje. Svjetlo je kao neki znak, ono daje boju, tako da kada vidiš izdaleka nekakvo svjetlo, ti ne vidiš boju i sve detalje, onda te ono privlači i ti moraš doći blizu kako bi vidio boju i detalje na slici.

Nakon razgovora s Andrejom Eržen, sreli smo i Josipa Klera, člana CroArta, udruge hrvatskih slikara iz Vojvodine, koji nam je pokazao svoje prekrasne tri slike.

 5 338x6006 338x600

Josip Kler pobornik je realizma, a posebno smo se iznenadile kada nam je rekao da boju na svoje slike nanosi špahtlom.

 7 800x4518 800x451

Đuro Popović – inspiracija

I ove godine na koloniji su sudjelovale majka i kći koje sudjeluju na koloniji već godinama – mlada kiparica Ana Divković i njezina majka Ana Jakić Divković. Pročitali smo da Ana Jakić Divković voli legende i zavičajne te smo je upitali poznaje li legenda našega kraja. Kad je saznala da naše učiteljice Adela Barbić i Verica Jadanec skupljaju legende našega kraja bilo joj je drago da će ih imati priliku detaljnije upoznati.

Ove godine kiparica Ana Divković nije radila sakralnu temu kao dosad. Naime, radila je na kipu  Đure Popovića za kojeg je rekla da joj je jako zanimljiv te da djeluje poput autoriteta.

Ovaj podrum nekad je imao drugu funkciju…

Susret s Dubravkom Mokrovićem uvijek je srdačan i zabavan. Tako je bilo i ovaj put.

Dubravko Mokrović: Ja sam stari prijatelj ovoga kraja, i ovdje dolazim sigurno oko 40-ak godina, tako da sam potvrđeni prijatelj ovog kraja, pa čak i ovog podruma koji je nekad imao jednu neku drugu funkciju. Tu su nekad fine, lijepe bačvice stajale s vinom, i onda smo mi raspravljali o Bogu, ima li Boga ili nema, s prijašnjim župnikom.

 9 800x451

Ove godine radim jednu sliku koja malo koncepcijski odudara od teme. Ja sam inače figurativan slikar, no ovo smo malo promijenili kako bismo donijeli novu dimenziju.

Uglavnom  na koloniji nastaju djela sakralne tematike.  Kako to da ste prošle godine našli inspiraciju u crnim mačkama? Kako su se one uklopile u to?

Dubravko Mokrović: Crne mačke nisu odraz nekog stanja ili tako nešto, one su tu više zato što je u tom djelu slike trebalo nešto dodati, ništa specijalno da bi se o tome trebalo raspravljati, što one predstavljaju ili tako dalje, vrlo jednostavno.

Batik – tehnika stara dva tisućljeća

Nela Horvat iz Subotice pripada udruženju CroArt-a. Upoznala nas je s vrlo zanimljivom tehnikom.

Nela Horvat: Radim na svili jednom vrlo starom tradicionalnom tehnikom slikanja koja se zove batik. Tehnika je vrlo rijetka na ovim prostorima, malo se ljudi njome bavi iako stara 2 tisućljeća, potiče s otoka Jave i prvobitno se oslikavala odjeća. Od kvalitete i rada uloženog u oslikavanje svilene odjeće zavisila je i staleška pripadnost nekih  porodica. Po zaštitnom znaku odjeće znalo se i kojoj porodici ljudi pripadaju. Prije se radilo prirodnim bojama (boje od šafrana, limete i raznih listova i korijena biljaka) Kasnije je tehnika napredovala i dolazilo se do pigmenata i počelo se raditi ovakvim bojama koje rade različiti proizvođači ovdje u Europi.  Radi se starim tradicionalnim alatom koji se zove tjanting. Tjanting je jedan metalni lijevak iz kojega teče vosak. Ja po njemu(vosku) crtam.

12

Ono što sam ja željela zaštititi da ostane bijelo prvo sam morala zaštititi voskom – pokriti. Kad vosak uđe u tkaninu, on zaštiti prostor i tkanina ne može primiti boju. I onda pokrivate bojama, znači ono što je najsvjetlije, prvo se mora pokriti pa se potopi bojom, pa onda zaštitite sljedeću fazu, čekate da se to osuši da biste ponovno zaštitili sljedeću fazu. I morate poštivati postupke, morate čekati – postupak sušenja, postupak voska, pa postupak ponovnog nanošenja boje, pa postupak Ovom tehnikom možete izrađivati odjevne predmete, a kasnije je to postalo dijelom primijenjene umjetnosti i krenula je izrada različitog dizajna. Ja se bavim i slikama i modom. Imala sam dvije modne revije,  jedna je bila u Beogradu, a druga namijenjena djeci sa posebnim potrebama.  Više volim, i više se baziram na slikama, moja ljubav je kamen, ja jako puno slikam kamen, to je ono što mene inspirira.

I Dragutin Domjanić dobiva kip

Željko Zima: Ovdje se radi o čovjeku iz vaše okolice, Dragutinu Domjaniću. To je rad u glini, pa se kasnije to prebaci u gips i onda se može lijevati u broncu, i onda je to trajni materijal koji može stajati vani. Ovaj kraj je vrlo inspirativan, selo, mir, tišina, ali tu su i djeca koja koja malo narušavaju naš mir u radu, ali to je normalna stvar. Podržavam ovakve projekte, i važno je da se ovakve kolonije održavaju.

  10 338x600

11 540x600

Priroda je istinski dom naše duše

Nina Brlić: Smatram ovaj kraj prekrasnim krajem. I ja zapravo iz ovog kraja vučem korijene preko mame i ovaj kraj mi je zbog toga pri srcu. Ono što je meni važno za stvaranje je toplina nekog prostora. Ovaj prostor ima  topline i priroda je sama po sebi iznimno poticajna jer je priroda zapravo naš dom, zapravo je istinski dom naše duše, tako da je meni priroda s duhovne strane jako poticajna. To je ono što je meni potrebno za neki pozitivan osjećaj iz kojeg proizlaze moje slike. Ne smije biti ništa negativno, a ovdje ima više pozitivnih vibracija.

I naša prof. likovne kulture je umjetnica i mi smatramo da je predivno imati priliku da nas likovnoj umjetnosti podučava umjetnik. Kako vi prenosite to što ste i umjetnik svojim učenicima?

 12 800x451

Nina Brkić: Jako je važno biti umjetnik, jer teorija je nešto sasvim drugo od stvaranja. Zapravo je jako bitno da onaj tko prenosi likovnu umjetnost sam stvara, iz tehničkih razloga, a opet iz razloga što može djeci zapravo svim srcem priznati da umjetnost ne dolazi isključivo iz vanjskih podražaja već iz onih unutarnjih jer kada stvaramo zapravo na neki način krenemo u proces stvaranja i onda se u njemu lagano gubimo a opet smo živi i na neki način, ja bih rekla da smo na autopilotu, što znači da je to jedan način prepuštanja. Ja uvijek vjerujem da moje slike dolaze od Boga preko mene, to sam spoznala i smatram da je to baš divno reći učenicima, a ako to tako ne spoznaš, onda to ne možeš niti prenijeti učenicima. Bitno je reći da je to jedan intelektualni i duhovni smisao, ono kad osjetite da vam je u tom procesu, kada se izgubite, i lijepo i toplo pri srcu, onda znate da ste na pravom putu i znate da je to jedno iskreno djelo na kraju. To vrijedi i za pisanje. Ja bih rekla da je kod mene divno što ja nikad ne radim skicu, nemam nikakvu prethodnu zamisao što hoću naslikati, nego nekako pustim da u tom kreativnom procesu sama slikam bojama i kistovima i tehničkim pomagalima i onda se na neki način uvijek na kraju dana iznenadim: „O, zar sam ja to napravila? Kada i gdje?“ Mislim da je divno osjetiti tu nekakvu meditaciju, to je kao kad kažem da duhovna osoba meditira i onda dobije odgovor. Tako se mi prepustimo i onda dobijemo ideje, zapravo smjernice, ideje su smjernice u tom kreativnom procesu.

I naša profesorica Jadanec za koloniju je naslikala jedan prekrasan morski pejzaž.

 13 800x451

Veselimo se idućoj Likovnoj koloniji!

Lara Marčec i Lorena Čiček

 

WP_20160927_13_07_41_Pro_800x451.jpgWP_20160927_13_33_28_Pro_338x600.jpg

Pretraživanje


Naša škola

OSNOVNA ŠKOLA VUGROVEC-KAŠINA

logo

 

Adresa:

Ivana Mažuranića 43, P.P 1, 10362 Kašina

E-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Web stranica:

os-vugrovec-kasina.skole.hr/

 

Broj posjeta

197480
Danas
Jučer
Prošli mjesec
Ukupno
0
102
3697
197480

Vaša IP adresa je: 54.80.10.56
Datum: 19.10.17. Vrijeme:05:30:08