Likovni susreti Vugrovec

Kako upisati Hrvatsku u kulturno-umjetničku kartu Europe?

"Kada se čovjek bavi umjetnošću, on ne živi niti u vremenu niti u prostoru."

Dubravko Mokrović

Vugrovec je djelić raja nadomak Zagreba koji je inspiracija umjetnicima svjetskoga glasa. Beč i Pariz nemaju ništa slično…

Vugrovec, mjesto je nadomak Zagreba za koje je čulo vrlo malo ljudi. Ovo bi bio opis Vugrovca od strane čovjek koji ga nikad nije posjetio. Ipak, Vugrovec je mjesto od velike kulturne važnosti te je domaćin Likovnim susretima Vugrovec tj. umjetničkoj koloniji. Na umjetničkoj koloniji ove godine sudjelovalo je osamnaest umjetnika i umjetnica, među kojima su i neki od najboljih umjetnika i umjetnica Europe i šire. Organizator ovog likovnog događaja je KUD Dragutin Domjanić koji djeluje već 65 godina. Suorganizator je i Hrvatska udruga likovnih umjetnika i likovnih kritičara. Iako umjetnici nisu imali određenu temu, većina ih je slikala crkvene motive, ponajprije anđele, jer su se nalazili u preko dvjesto godina starom župnom dvoru i inspiracija im je bila  crkva koja novi ime Sv. Mihovila. Među umjetnicima sudionicima nalazi se i naša profesorica Verica Jadanec koju svi dobro poznajemo. Poželjeli smo bolje upoznati i ostale sudionike. Ravnatelj nas je odveo u župni dvor za vrijeme trajanja kolonije kako bismo im postavili neka pitanja, te time saznati nešto više o njima.

Iz Sudana do Katra pa do Hrvatske

Mahgoub Al-Magboul je svjetski poznati umjetnik, koji izrađuje skulpture od gline i keramike. Rođen je u Sudanu, pa se preselio u Katar, gdje je proveo velik dio svog života, a od nedavno je nakratko u Hrvatskoj, jer je pozvan na umjetničku koloniju. Vjerojatno kad čujete Katar, pomislite na bogatstvo i sportske aute, jer je Katar bogat naftom, ali to ne biste mogli zaključiti pri prvom susretu s Mahgoubom koji nam je prišao u prljavom radnom odijelu. Šalu na stranu, Magboulov  rad nije crkveni motiv, već se temelji na humanosti, kao što nam je objasnio. Na pitanje „Koja je tema vašeg rada?" on je odgovorio „Tema mog rada je pitanje, a to pitanje je Zašto?" Za njega je Vugrovec prekrasan kraj, a jesen u Vugrovcu ljepša od bilo koje jeseni koju je ikada vidio.

1

Priprema za let

Ana Divković se od ranih godina bavila umjetnošću, pa je odabrala i takvu školu. Cijeli je život posvetila umjetnosti  i toliko je uspjela u tome da joj je ona ujedno  i posao. Ne drugi posao, ne hobi, ona se stvarno bavi time i od toga živi i zarađuje. Rijetki umjetnici danas nažalost imaju status slobodnog umjetnika. Na koloniji je odabrala za po meni najneobičniji i najfascinantniji stil. Poput mnogih, Ana radi na anđelu, ali ga ne slika. Ona ga izrađuje od gline. Kada smo ga vidjeli tek je bio oblikovan, ali Ana kaže da će kada se osuši obojati krila u zlatno, haljinu u bijelo, a lice će ostati blijedo za koje vjeruje da je upravo takvo u nebeskih stvorova. Anđeo je bio u sjedećem položaju, ali je rekla da ako malo bolje pogledate, izgledat će kao da skače i otvara krila!

Putem kazališta stigla sam u Vugrovec

Mnogi umjetnici imaju dva posla, onaj od kojeg zarađuju i onaj kojeg vole. Ti poslovi često nisu povezani, ali u slučaju Snežane Masinić iz Srbije ta su dva posla vrlo povezana. Naime ona je likovni pedagog i izrađuje kostimografiju i scenografiju dječjih predstava u Kulturnom centru Pančevo  poput predstave Mali princ. Izjavila je da je kazalište za nju umjetnost, te da ju je na umjetničku koloniju pozvala njezina draga prijateljica Ana Jakić Divković o kojoj ćemo kasnije. Snežena na umjetničkoj koloniji radi s drvofiksom i aluminijskom folijom, a tema njezina rada nije određena. Rekla je da za neke ljude to može biti prekrasna vugrovečka jesen i priroda, a za druge to može biti anđeo. „A nije ni važno, važno je ono što vi vidite!", izjavila je.

3

Pronašla sam način da izrazim što osjećam!

Ana Jakić Divković, o kojoj sam već pričao u prošlom ulomku, sudjeluje u umjetničkoj koloniji već dvije godine. Također sam prije spomenuo, da umjetnici imaju dva posla, ali Ana Jakić Divković se potpuno posvetila umjetnosti. Prije je radila posao koji je ne nadahnjuje, te nije našla sreću u njemu, pa se okrenula slikanju, to jest kolažu. Na pitanje o njezinom nadahnuću odgovorila je: „Moje nadahnuće na ovim likovnim susretima je sv.Mihovil, te Vugrovečko Miholje koje se održava u Vugrovcu. Sada kroz kolaž mogu izraziti svoje osjećaje.". Prije je slikala na manjem formatu i na foliji, a ove godine se odlučila za veći izazov, izrada slike na A1 formatu papira.
2

Anđeo na biciklu

Slikanje crkvenih motiva u umjetnosti je vrlo često, ali jeste li ikada čuli da je netko naslikao anđela na biciklu? Pa ako niste, sada ćete! Anita Parlov na ovim likovnim susretima odlučila se za baš to. Zanimljiv spoj suvremenog i sakralnog motiva. Njezina tehnika slojevitog akrila na platnu ne zvuči toliko komplicirano, kada tri osnovne boje počnete miješati, ni to nije čudno. Ali kada tri osnovne boje miješate na platnu na kojem slikate, to je već kompliciranije. To nije nikakva prepreka za Anitu. Ona smatra da će baš tom originalnošću postići nevjerojatne rezultate. Kada smo ugledali anđela na biciklu, nismo niti znali što je to. Nakon dužeg gledanja u sliku shvatili smo da je to nešto stvarno zadivljujuće.

4

Najveća vrijednost u životu je obitelj

Većina današnjih umjetnika se bavi apstraktnom umjetnošću i istim načinom oblikovanja skulptura. Čini se da su figurativni način stvaranja kojim su stvarali još renesansni umjetnici poput Leonarda da Vincija koji je slikao antičke i crkvene prizore na potpuno drugačiji način  od većine današnjih umjetnika, rjeđi od modernih tehnika. Apstrakcija nadvladava figurativno slikarstvo. Catherina Zavodnik je naslikala crkveni prizor. Sveta obitelj ili kako ona kaže, jer je Slovenka - sveta družina -  prikazuje Josipa, Mariju i malog Isusa kako leže na slami. To je naslikala iz dva razloga. Prvi je što  je bila u župnom uredu, a svakako ju je inspirirao i pogled kroz prozor pri kojem je mogla vidjeti Dom za nezbrinutu djecu u Vugrovcu i  jer je po njenom najveća vrijednost obitelj. Toplina, obitelj i ljubaznost su za nju najveće vrijednosti. Sliku namjerava pokloniti župnom uredu. „Obitelj ne bi trebala postati marketinški trik, to je najveća vrijednost u životu." Vugrovec joj je prekrasan, a ljudi su jako ljubazni prema njoj i spremni su započeti razgovor od pitanja „Koliko je sati?". Catherina je čest sudionik na izložbama, a nedavno je svojim radom sudjelovala u jednoj drugoj zagrebačkoj galeriji na izložbi na temu žene imena „Devet muza". U slikarstvo se zaljubila s četrnaest godina. Njezin otac je bio sakupljač slika i imao je veliku kolekciju. Na ljubav prema umjetnosti utjecao je njezin otac. Studirala je industrijsko oblikovanje, a poslije je upisala školu za umjetničku grafiku i slikarstvo i diplomirala je to, te je onda postala prava slikarica. Ona vjeruje da posljednjih nekoliko godina, zbog recesije, umjetnost ne prolazi najbolje, pa je mnogo umjetnika bilo primorano potražiti drugi posao, ali vjeruje da dolazi vrijeme kada umjetnost može napredovati.

5

Slikarstvom sam se počeo baviti mlad, vrlo tiho i potajno

Dubravko Mokrović  slika još od svojih osnovnoškolskih dana, a slikarstvom se počeo profesionalno baviti s dvadeset i pet godina. Česti je posjetitelj Vugrovca te je sudjelovao na svakoj umjetničkoj koloniji još od početka. Vladimirov način pričanja je toliko zadivljujuć te ću ovaj dio napisati kao intervju.

Što vas nadahnjuje u Vugrovcu?

Ja sam inače stari prijatelj mjesta Vugrovec. U ovim prostorima sam ispijao vinca s vašim pokojnim župnikom u ovom podrumu, koji sada više nije vinski podrum, nego je to sada lijepa, lijepa galerija koju je mjesto Vugrovec i zaslužilo imati. Vugrovečka brda i vinogradi jednostavno se moraju ovjekovječiti, a ima li boljeg načina za to nego ga naslikati!?

Možete li nam nešto reći o svojim slikama?

Ja ću ti reći nešto o umjetnosti. Umjetnost ili slikarstvo je nešto čemu  te može netko naučiti i zove se zanat, a sve ono ostalo, to te nitko ne može naučiti. Moj rad je počeo sasvim slučajno. Dok sam bio vaših godina, dobio sam nagradu osmogodišnjih škola. Nagrada je bila profesionalni pribor za slikanje. I tako sam se počeo baviti slikarstvom. Vrlo tiho i potajno i vrlo samozatajno. I onda u jednom trenutku, kada sam se već i oženio, počeo sam slikati javno. Tada sam otkrio da ljudi najviše vole portrete i pejzaže. Pošto mi je bilo vrlo teško slikati portrete, shvatio sam da i ja najviše volim slikati pejzaže.

Na čemu sada radite na ovoj umjetničkoj koloniji?

Ja sam sada na umjetničkoj koloniji već tri godine i mogu se smatrati prijateljem i vas i vaše osmogodišnje škole koja uvijek tu sudjeluje sa svojim radom. Vi ste vrlo aktivna generacija, imate dobre profesore, pa imate čak i dobrog ravnatelja Vladimira Vugera koji je jedan od organizatora ove galerije, te on jako puno daje da biste vi kao djeca osjetili tu umjetnost, jer je vrlo važno u životu prepoznati nešto što je lijepo, a lijepo je. I slikarstvo je lijepo i glazba je lijepa i knjige su lijepe. Pa čak i one iz matematike, makar je teško naći nekog tko će to potvrditi. Moramo prepoznati stvari oko nas koje su lijepe, moramo prepoznati i ljude i odnose među ljudima koji vladaju. Da znamo da se svi možemo lijepo družiti i da svi imamo makar nešto zajedničko. Ja sam ove godine naslikao tri slike, ali svaki čovjek kada dođe pred to platno, onda će vidjeti nešto drugačije. Možda kuću, možda vinograde, možda ljude.

Koliko vam vremena treba da naslikate jednu sliku?

Kad se radi o slikarstvu, onda se radi i o nadahnuću, pa ako si taj dan dobro raspoložen, onda ćeš sigurno brže nešto naslikati nego kada si loše volje. Vremenski, teško je odrediti vrijeme, vrijeme ne postoji u umjetnosti. Kada se čovjek bavi umjetnošću, onda ne živi niti u vremenu, niti u prostoru.

6

Osamnaest umjetnika, pet zemalja, jedan Vugrovec

7

preuzeto s Hululk-ove Facebook stranice

Sanda Stanaćev Bajzek, predsjednica Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara u suradnji sa suorganizatorom Vladimirom Vugerom i KUD-om Dragutin Domjanić okupila je osamnaest umjetnika iz pet zemalja u svrhu stvaranja i izlaganja umjetničkih djela. Sanda je zbog svojih veza i poznanstava diljem Europe zadužena za pozivanje umjetnika na likovne susrete. Svrha svega toga je da se Hrvatska upiše u  kulturno-umjetničku kartu Europe. Novac od prodaje umjetnina odlazi KUD-u Dragutinu Domjanić, koji taj novac donira u dobrotvorne svrhe. U ugodnom razgovoru predsjednica HULULK-a podijelila je s nama i sjećanja iz djetinjstva kada je i ona sam bila jedan od vrsnijih školskih novinara, a na neki način novinarstvom se bavi i kroz svoj rad likovnog kritičara. Naša zanimljiva sugovornica govorila nam je i o Parku skulptura Župnog dvora koji će krasiti skulpture anđela. Saznali smo da su ove godine u prostorima Župnog dvora Farof održani Susreti jednakosti – riječ je o likovnoj terapiji, projektu nastalom kroz suradnju likovnih umjetnika i korisnika Centra za rehabilitaciju Zagreb, podružnice Orlovac s posebnim potrebama, te su se s njima susrela i djeca – učenici naše škole. Cilj toga je da naučimo da smo svi jednaki, a najbolji način za to je upravo umjetničko stvaranje. Za Vugrovec  kaže da se u okolici Pariza ili Beča ne može naći ništa ovako izolirano, da je u ostalim gradovima sve urbanizirano i da je ovo stvarno djelić raja koji je otkrila, te da će ga se i držati.

8

Vedran Josipović , Lovro Denić

 

 

 

Pretraživanje


Naša škola

OSNOVNA ŠKOLA VUGROVEC-KAŠINA

logo

 

Adresa:

Ivana Mažuranića 43, P.P 1, 10362 Kašina

E-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Web stranica:

os-vugrovec-kasina.skole.hr/

 

Broj posjeta

230068
Danas
Jučer
Prošli mjesec
Ukupno
57
59
2351
230068

Vaša IP adresa je: 54.161.77.30
Datum: 20.10.18. Vrijeme:09:22:00