Članci

Filter
  • A sad iskreno

    Najprije: Što je to materinski jezik?, a zatim i: Što materinski jezik svakome od nas znači? Najčešći su odgovori na to pitanje: „O, to je jezik koji smo prvi usvojili, jezik naših majki i predaka..." No, je li to sve? Nije li on i nešto puno više?

  • Kako se životinje glasaju na svjetskim jezicima!?

    „Oink! Oink!" reći će svinja iz engleskog govornog područja
    Ako se kojim slučajem nađete u Parizu, pas kojeg ugledate na ulici neće vas pozdraviti s „Vau –vau!" ili „Woof-Woof!". On će vam zaželjeti dobrodošlicu s „Oauf- Oauf!" Ista stvar je i sa svinjama. U Engleskoj će se one glasati „Oink, Oink!", a u Rusiji „Krju, Krju!" Mnogi su se možda zapitali što patka kaže na grčkom jeziku, na francuskom ili na japanskom.

    nove 144

    Riječi koje rabimo za opisivanje glasanja životinja su onomatopejske riječi, a na svakom jeziku one su drugačije prevedene. Uzmimo za primjer ovcu. U Engelskoj se ona glasa „Baa", u Njemačkoj „Mäh", u Japanu „Mē", a u Švedskoj „Bä". Mačke u Engleskoj mijauču, a u Koreji se glasaju sa „Jaong". Pijetao talijanski narod budi s „Chicchirichì", japanski pomoću „Kokekokkō", a španjolski s „Quiquiriquí". Zanimljive su i naredbe koje dajemo životinjama. Ako želimo da životinja uspori, na danskom ćemo joj to reći „ Prr-Prr", a na finskom „Ptruu-Ptruu". Ako pak želimo da životinja ubrza, na grčkom ćemo joj to zapovijediti s „Hei-Hei",a na talijanskom s „Vai- Vai.
    Sigurno ste se jednom zapitali zove li se mačak Tom iz crtića „Tom and Jerry" na drugim jezicima također Tom, ili je ime različito prevedeno. Na finskom se on zove Kisu, na francuskom Félix,a na talijanskom pak Pussi.
    Ako planirate putovanje u inozemstvo ili ste istinski ljubitelj životinja i jezika, u nastavku teksta možete pronaći link koji sadrži iscrpan vodič za ono što naši krzneni i pernati prijatelji govore diljem svijeta.
    http://www.eleceng.adelaide.edu.au/Personal/dabbott/animal.html

    Petra Maljak, 8.a

  • Pogled kroz kamionski prozor

    Vrućeg ljeta 2011. odlučio sam otići na put sa svojim stricem Marijanom. Krenuli smo rano ujutro kamionom tvrtke La Log za koju on radi.

    907138 630063410343497 1967379920 n

    Mislio sam da će putovanje biti odlično sve dok nismo stigli na slovensku granicu. Tamo nas je neki pametnjaković zadržavao pola sata samo zato što smo Hrvati. U tih trideset minuta izgubio sam više živaca nego dok sam gledao finale Lige prvaka. U Sloveniji smo bili možda 45 minuta i onda smo ušli u Mađarsku. Nakon utovara već je pao mrak. Pokušavao sam zaspati ali mi ceste iz doba Habsburške Monarhije nisu dopustile. Kada smo ušli u Češku bio sam sretan jer se ne moram voziti onim cestama. Vozeći se kroz Češku promatrao sam predivne visoke planine. U Njemačkoj je sve bilo ravno i dosadno jer sam tamo bio tisuću puta. Kad smo stigli na sam kraj Njemačke prešli smo na trajekt koji je Titanic u usporedbi s našima. Dok smo plovili po uzburkanoj vodi i kiši osjećao sam se kao da sam na kraju svijeta. Kad smo napokon sišli na kopno krenuli smo dalje. Sve smo obavili i polako krenuli kući. Fascinirale su me one drvene vjetrenjače ili što su već. Na putu natrag mogao sam vidjeti Alpe, druge planine, rijeke i gradove, ali nisam na to obraćao pozornost.
    Bilo je genijalno i jedva čekam da se kamionom zaputim još nekamo.

    Dario Dinjar 8. a

  • Oda nogometu

    Nogomet je šport kojeg volim jako,
    njime bi se rado bavio svatko.

    Lopta stalno nekamo juri,
    a ekipama se u pobjedu žuri.

    Nogomet je i zabava lijepa,
    osim igraču koji ozlijeđen šepa.

    „Barcelona" nogomet predvodi
    i „Barcini" su dresovi uvijek u modi.

    I naš se trener jako muči
    kad nas nogometna pravila uči.

    On se stalo živcira
    dok nas nogomet trenira.

    A kad nekoliko golova damo,
    zadovoljno se smješka samo.

    Na kraju prvenstva, najveća je guba
    proslaviti pobjede u prostorijama našega kluba.

    DAMJAN LAMBEVSKI, 6. A

  • Ljepote Vira

    Vir – prekrasni otok u Sjevernoj Dalmaciji, nasuprot otoka Paga. Živopisan, prostran, zelen... Osunčan čak 300 dana godišnje.
    Vir je otok u Jadranskome moru, s pretežito starijim stanovništvom, poput nekog udaljenog otočića (iako to nije)... Starosjedioci Torova i centra Vira čuvaju kulturu i tradiciju toga otoka te ju prenose mlađim naraštajima, kojih na Viru ima vrlo malo. Ondje možemo pronaći domaće povrće (najčešće krumpir i rajčicu) te voće poput smokava koje se mogu pronaći svježe, ali i sušene i lubenica, koje su sočne i slatke – baš onakve kakve trebaju biti. Crkva svetog Jurja se vidi s mnogih mjesta Vira. Skromna je i lijepa, a opet dovoljno velika za sve ljude koji na otoku borave tijekom cijele godine. Ribari, koji odlaze u noćni ribolov, u zoru se vraćaju s punim „kašetama" cipala, liganja, srdela i zubataca. I moj djed redovito čeka usidrenje ribarskih brodova koji se vraćaju oko šest sati ujutro. No Vir nisu samo ljudi; Vir je i netaknuta priroda, ili je to barem bila dok usred šume i tik uz obalu nisu počele nicati trokatnice i četverokatnice koje će ovih dana biti srušene – bar se nadam, jer je Vir poznat i kao simbol divlje gradnje u Hrvatskoj. Jednoga sam dana krenuo u istraživanje udaljenih dijelova otoka. Naišao sam na šumu alepskih borova koji otoku daju svježinu i ljepotu. Pronašao sam pregršt praznih plaža nad kojima se uzdižu stijene, oštre poput oštrica noža i crvene od crvenice, od kojih su i načinjene. Od životinja sam upoznao mnoge no ne i poskoka – nasreću! Susretao sam se sa škorpionima, opasnima, iako malenima, s galebovima koji po cijele dane motre i vrebaju svoj plijen u moru, a ugledao sam čak i nekoliko kormorana, što je prava rijetkost na moru. Također sam se okušao u lovu na sipe, no naravno, bezuspješno. Među kamenjem u plićaku odmarala se hobotnica, a trpovi, ili morski krastavci, kako ih svi zovu, nepomično su ležali na dnu. Kao i svako drugo mjesto na Jadranu, Vir je najživlji i najposjećeniji ljeti. Tada cijeli otok oživi jer se na njemu nađe dvadeset puta više ljudi. Tada plaže postaju krcate, a noći glasne i duge. Centar vrvi štandovima i dućanima prepunim suvenirima. Vir najviše posjećuju Nijemci, no česti gosti su i: Mađari, Slovenci, Austrijanci i Česi. Najpoznatije građevine su: svjetionik, preuređen u apartmane sa četiri zvjezdice, venecijanska utvrda Kaštelina s početka 17. stoljeća, Virski most i kamene kućice u staroj jezgri (centru) Vira, te riva koja je ujedno i poznato šetalište. Na Viru su uređene i biciklističke staze u kojima mogu uživati poklonici toga športa, te boćališe, nogometno igralište, plaže...
    Vir je doista jedno od najljepših mjesta na svijetu. Volim ga i posjećujem svakoga ljeta. Možda ima nekih mana i nedostataka, ali ništa nije savršeno! Samo se trebamo potruditi da nesavršeno postane savršeno...

    Dorian Lambevski, 8. a

  • City Guides

    Following the projects on different countries, we have made new projects, on different cities around the world. Again, we could choose any city in the world and then we had to make a city guide for it. The projects were presented to our friends, displayed in the school hallway and we have learnt a lot about various cities.

     P3181398  P3181399  P3181400
     P3181401  P3181402  P3181403
     P3181405  P3181409  P3181408
     P3181412  P3181410  P3181411

    6.a i 6.b

     

  • Veronika Desinić

    In the long winter nights, sometimes you can hear the cries of Veronika Desinić, pretty girl who lived in the 15th century in the place Desinić near the castle Veliki Tabor, in which the powerful Herman II. lived. His young son Fridrih fell in love with Veronika, but cruel Herman II didn't want them to be together.So the young lovers ran away to the Slovenijian town. But, Herman sent his troops to capture lovers. Fridrih couldn´t escape and they brought him to Veliki Tabor. Veronika hid in the house of villager in Gorski Kotar. After four long years in the tower where his father kept him, Herman decided to let his son out. Herman's troops soon found out where Veronika was hiding. The troops captured her and brought her to Veliki Tabor. Herman soon called the judges and accused Veronica of being a witch who enchanted his son. The judges worked hard and the hearing of Veronica lasted for two whole days. At the end of the second day the judges said: "Count Ban, there is nothing wrong that this girl has committed. The only thing she is guilty of is the great love towards your son Fridrih." Herman was angry so he ordered his troops to catch Veronika soon after her trial and they held her head under the water until they were sure that she had taken her final breath. Then, they carried her dead body to the first floor of the castle and there they walled her body up a wall which divided the pentagonal tower with the front door. Cleaning the castle in 1982, people found one scull, for which has been verified that belong to a woman. That's why they say that you could hear Veronica crying in the night after her lost love.

    Petra Maljak, 8.a

  • Scary story

    The night was very dark and the strong, cold wind was blowing. A man was standing next to his car. It stopped for no reason and the man didn't know how to fix it. He looked around; there was nothing there except some old trees and a house near the edge of the cliff that looked even older. The storm was coming and the man knew he needed a place to hide till it passes away. Knowing the house may be his only chance; he sighed and started walking towards it. As he was walking, he could hear his loud steps and the wind, but when he came closer he heard someone playing an organ. He continued to walk and he climbed to the first door. A dog was barking, so the man hurried and knocked on the door. After a few moments the door opened.
    'Come in!' a spooky voice said. It belonged to an old woman that was standing in front of him. She had very messy hair, pointy nose and she was wearing black dress. Something about that woman scared him away. The man screamed in fear and started running. Since he wasn't looking where he was going, he fell of the cliff. The woman watched it and laughed loudly – it wasn't his lucky day...

    Marija Palikuća, 8.b

Pretraživanje


Naša škola

OSNOVNA ŠKOLA VUGROVEC-KAŠINA

logo

 

Adresa:

Ivana Mažuranića 43, P.P 1, 10362 Kašina

E-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Web stranica:

os-vugrovec-kasina.skole.hr/

 

Broj posjeta

202875
Danas
Jučer
Prošli mjesec
Ukupno
48
118
2926
202875

Vaša IP adresa je: 54.196.201.241
Datum: 14.12.17. Vrijeme:14:02:14