Članci

Filter
  • Pjesme iz 4.C

    Glasujmo

    Glasujmo za zelene gore,

    za duboko plavo more

    za brze ptice

    i za još hitrije vjeverice.

     

    Glasujmo za lijep dan

    i za miran san,

    za lijepo cvijeće

    i drago nam proljeće.

     

    Glasujmo za mnogo zdravlja

    da bi bilo puno slavlja,

    za marljivo dijete,

    da nam budeš bolji svijete!

    Ena Poljak 4.c

     

    Računi

    Računi,

    pametni, važni,

    oduzimaju,

    Važno je to znati.

     

    Matematika.

     

    Ena Poljak, 4.c

     

    Sunce

    Sunce.

    Toplo, žuto.

    Grije, prži,svijetli.

    Ljepota koja daje život.

     

    Ljeto.

     

    Sara Šebek, 4.c

    Vugrovec

    Vugrovec,

    snažan, mali,

    uspijeva, skače, pobjeđuje.

    Uvijek u tvom srcu,

    Prigorje.

    Eloise Habek, 4. c

    Zvijezde

    Zvijezde,

    velike, vruće

    griju, sjaje, trepere

     

    Kugle koje ukrašavaju nebo,

    Svemir

    Damjan Šarlija, 4.c

    Brat

    Brat.

    Zaigran, sladak.

    Brz, glumi, pozira.

    Voli se tući, maziti.

    Juraj.

    Lucija Židak 4.c

     

  • Djeca - pokretači svijeta

    Kad te zbog tuge srce zazebe,
    Kad u ljubavi ne vidiš sebe,
    Tad sjeti se pogleda tog,
    Dječjeg pogleda mog...

    Moj osmijeh blagi i nježne ruke,
    Odnijet će sve tvoje muke.
    U mome smjeru upri tužne oči
    I u daleka prostranstva sa mnom skoči.

    Naš svijet će se sastojati samo od mašte,
    Zaboravi ljubavi nesretne i tašte.
    Naš novi dom postat će rajski vrt,
    Nebo, oblak i Dobre nade rt.

    Vidiš li što taj pogled radi?
    Nova prijateljstva taj pogled gradi

    Ta prijateljstva bit će poput mora,
    Skladna poput zvuka usklađenog zbora.

    Naša mašta izuzetno je važna,
    Zbog nje ljudska sreća sve je više snažna.

    Petra Maljak, 8. a

     

  • Kriza i djeca

    Kriza je i svi samo pričaju o tome.

    Odrasli su zabrinuti i živci im se lome.

    Za dolazak krize jedni druge krive

    jer zbog nje svi teško žive.

     

    No oni ne shvaćaju da smo mi djeca budućnost

    i da mi imamo mogućnost

    da nas iz krize izbavimo

    i zajedničku budućnost izgradimo.      

     

    Svi mi koji sad smo djeca mala

    moramo vjerovati da će budućnost maknuti oblake

    i u naš život pustiti sunčeve zrake.

    A kad nas svojim darom iz krize izvučemo 

    svi odrasli reći će nam hvala.

     

    Nekog od naših vršnjaka čeka

    predsjednička fotelja meka.

    Zato svoj djeci treba školovanje osigurati

    i dalje ih u budućnost pogurati.

    U njih treba vjerovati,

    i njihov dar  poštovati.

     

    Jer svi mi djeca 

    budućnost smo svijeta.

    Mi ćemo svijet na dlanu nositi

    i rano ustajati svakog jutra

    da svojim radom proizvedemo bolje sutra.

    Filip Marčec, 6.a

  • To sam ja

    Ja sam Nika. Imam 8 godina. Živim u Donjem Vugrovcu s roditeljima. 

    Stasa sam mršava. Imam smeđu kosu, oči su mi crne a lice mi je mršavo. Volim se odijevati uobičajeno. Volim prati suđe. Dobra sam u igranju. Najviše se volim igrati čovječe ne ljuti se. 

    Ne bih ništa radila. U školi me zanima tablica množenja. Nemam nikakvih planova i želja.

    Nika Židak, 2.C

  • Karikirajmo sve!

    Jedna od radosti našeg učeničkog života je zajednički izlazak i učenje izvan školskih zidina, a prilikom jednog takvog izlaska posjetili smo Muzej Prigorja u Sesvetama gdje smo se upoznali i razgovarali s našim poznatim karikaturistom Encom.

    Razgovarali smo u prostoriji muzeja gdje se obično održavaju vjenčanja te nas je naš domaćin, koji je sjedio na mjestu matičara, iznenadio pitanjem: Uzimate li mladoga gospodina…

    A obzirom da nitko od nazočnih nije bio raspoložen za brak, vratili smo se našoj temi i pitali ga o njegovim početcima, uspjesima, nagradama…

     1

    Recite nam nešto o sebi, cijenjeno ime, cijenjeni nadimak.

    Ja sam Josip Kovačević Enco.

    Kako ste dobili nadimak?

    Kao i većina, u djetinjstvu. Enco je bio lik iz neke dječje talijanske serije     koju sam gledao kao klinac, baka me po njemu nazvala i tako je ostalo.

    Kako ste se počeli s karikaturom?

    Počeo sam desnom rukom, uglavnom (smijeh). Početci su vezani uz osnovnu školu, sedmi ili osmi razred kada smo počeli crtati profesore, u početku po klupama, a poslije malo ozbiljnije po koricama udžbenika i bilježnicama.

    Prvi ozbiljniji zadatak?

    Mislim da je to bilo 1986. kada je objavljena jedna moja karikatura u Slobodnoj Dalmaciji u Splitu vezana uz tada aktualnu političku svakodnevnicu. Politika je uvijek dobra tema za karikaturu.

    Je li kod uspješne karikature važno naglasiti neku nepravilnost, npr. velik nos, klempave uši da bi se dobila očekivana reakcija?

    Karikatura, a ja često kažem karaktura, unatoč ustaljenom mišljenju, nije nužno nagrđivanje lika. Riječ dolazi od talijanske riječi caricare što znači pretjerivanje, a ono se ne odnosi samo na fizički  izgled. Može se naglasiti mnogo toga, karakterne crte ili posao koji čovjek radi, npr. košarkašu nacrtam ruke od dva metra i tako naglasim njegovu sposobnost i razlog uspješnosti. Dakle, karikiram ono što se često na prvi pogled i ne vidi. Kod karikature je važno ono što je iza.

    Koje su Vam omiljene teme i motivi?

    Ono što mi je taj čas zanimljivo, jedan dan politika, drugi ekonomija, treći sport…

    Image

    Primate li često narudžbe?

    Narudžbe ne preuzimam često jer nemam vremena, ali u zadnje vrijeme karikature su tražene i kao pokloni za vjenčanja.

    Jesu li klijenti zadovoljni? Kakve su njihove reakcije?

    Reakcije su uglavnom pozitivne, s tim da žene nikad nisu zadovoljne, mislim svojom karikaturom.

    Smatrate li se uspješnim karikaturistom? Kako ste shvatili da ste talentirani?

    Svi imaju neki talent, ali ga treba prepoznati. Često šaljem radove na festivale karikature koji se održavaju posvuda u svijetu, pa mi je to nekakvo mjerilo zbog kojeg se smatram uspješnim. Neke od značajnijih nagrada su mi 3. mjesto na  svjetskom festivalu karikature u Indiji 2005. te 1. nagrada na natjecanju u Azerbejdžanu. Ali nije uvijek tako. Jedne godine sam na 5. mjestu u katalogu, druge na 25., ponekad me nema nigdje u ukupnom poretku, ali ja i dalje šaljem radove jer važno je sudjelovati i sve to jednako motivira.

    Image 5

    Kakva je budućnost karikature u Hrvatskoj?

    Hrvatska je malo tržište, karikatura je uglavnom prisutna u „žutom tisku“  ako joj mjesto ne zauzmu oglašivači. Malo je to prostora, a i takva je karikatura uglavnom politički angažirana i predodređena, a samim tim i ograničena. Ipak, sudeći po aktualnoj situaciji kod nas, rekao bih da nema bolje zemlje ni plodnijeg tla za karikaturu.  

    Družite li se često s ostalim karikaturistima?

    Član sam Hrvatskog društva karikaturista čije je sjedište u Savskoj i rekao  bih da je to najprofitabilnije društvo u Hrvatskoj, mislim po nagradama, naravno. Imamo svoj list i nekoliko izložbi godišnje koje organiziramo po cijeloj Hrvatskoj i tu se vidi što ljudi rade i koje su novosti. Sve u svemu,  „štima“ društvo dobro.

    Kako izgledaju Vaša zajednička druženja? Jesu li karikaturisti veseli ljudi?   

    Da nas netko promatra sa strane, vjerojatno bi pomislio kako nema tužnijih i ozbiljnijih ljudi od karikaturista. Nema tu pričanja viceva ni pretjeranog smijeha, tu je prisutan jedan drugačiji, interni humor. Uglavnom razmjenjujemo neke migove i štosove samo nama razumljive. O neozbiljnim temama promišljamo na jedan ozbiljan način.

    Imate li neku poruku za sve one koji bi se mogli zainteresirati za  karikaturu?

    Ne očekujem značajniju ekspanziju karikaturista jer činjenica je da od tisuću slikara, jedan je karikaturist. To nije samo crtanje, nego i jedan poseban način doživljavanja i promišljanja svega oko nas, a karikatura dolazi na kraju tog procesa. U svakom slučaju treba crtati. 

    Image 2 Image 3 Image 4

    Valerija Marković, 7d

  • Zima

    zima

    Ah! Zima!

    Što bi mi bez nje?

    Ipak zima je hladna, ali ima svojih prednosti.

    Vole je gotovo svi. Ona je bijela.

    Ponekada radi velike probleme i zato je neki ne vole.

    Ali ima ona i prednosti. Zimi je hladno i često pada snijeg. Djeca se vesele sanjkanju, grudanju, klizanju, skijanju i ostalim zimskim radostima.

    I tako završava zima.

    Daniel Jeličić, 3.c

  • Proljeće

    proljece

    Proljeće je jedno od najljepših godišnjih doba. Jedan od razloga je taj što mnogi članovi moje obitelji slave tada rođendane.

    Svi ljudi vole proljeće, zato što nije ni vruće ni hladno.U proljeće raste prekrasno cvijeće kao što su tulipani, visibabe koje vise i zvončići koji zvone. Tako vam je to. Ima puno toga što krasi proljeće, moje najljepše godišnje doba.

                                                                             Monika Jeličić,3.c. O.Š. Vugrovec

  • Haiku

    KAIKU

    Vugnula se noč

    črez otpreti obločec.

    Bežiju senje.

    Ivan Matej Sabolov 5. b

    LJETNI

    Bacamo mreže

    morem plove brodovi

    moguće je sve.

     

    Vedran Josipović, 5. b

      

    Kristali mora

    tiho se udaljuju

    na valovima.

    Ivan Matej Sabolov, 5. b

     

    Sunce mlado sja

    sa poljupcima neba

    i toplim morem.

    Lovro Denić, 5. b

    ŠKOLSKI

    Zvonašce zvoni,

    dječica se raduju,

    briše se ploča.

    Vedran Josipović, 5. b

     

  • Moj brat

    Imam mlađeg brata Ozrena. Dobar je, iako ponekad zločest i sladak. Voli se puno igrati. Ponekada se igra lijepo, a ponekad trga igračke i gleda te u oči. Zna upaliti televizor ili radio i tada pleše. Voli paliti peć i onda gledati mamu i mene u oči. Također voli tipkati po IPADU. Kad se ja idem igrati u sobu, Ozren odmah krene za mnom.

    mb

    Govori riječi: mama, tata, baba, kuka, buba. Jednom je išao s tatom i sa mnom u šetnju bez kolica. Cijelo vrijeme je sam hodao. Volim svog mlađeg brata Ozrena i svoje roditelje više od svega.

                                                                                       Vilim Pavlović,3.c. O.Š. Vugrovec

  • 3.c likovni radovi

    barbara vuger dejan vojnović dejan vojnović2
     dejan vojnović strip1  dejan vojnović strip2  fran salkić
     ivana perša  Josipa Filipović  josipa filipović
     judma ćorić  nadia d  sara-vida kovačić
     sara-vida kovačić2  sara-vida kovačić3  sara gorenc
     vilim pavlović
  • Posjet Islamskom centru u Zagrebu

    21. studenog 2012. petaši naše škole posjetili su Islamski centar u Zagrebu. U razgovoru s našim ljubaznim domaćinom, koji je strpljivo odgovarao na naša brojna pitanja, upoznali smo se s običajima i zakonitostima kojih se trebaju pridržavati svi muslimanski vjernici. Evo što smo doznali.

    Religiju je ustanovio prorok Muhamed. Sveta knjiga islama je Kur'an i sadržava 114 poglavlja u kojima su sadržane sve vjerske istine koje su vjernicima potrebne. Muslimani se mole u džamijama čiji je središnji prostor za molitvu uvijek okrenut prema muslimanskom svetom gradu Meki, odnosno Kabi najstarijoj muslimanskoj bogomolji na svijetu.

    Džamija je ukrašena arapskim znakovima u crvenoj, plavoj i bijeloj boji, zvijezdama i polumjesecom, a na zidovima i zastavi dominira zelena maslinasta boja.

    1

    U džamiji nema slika jer se u islamu molitva pred likom koji predstavlja Boga smatra grijehom. Za vrijeme razgovora sjedili smo na podu na vrlo mekanom tepihu. Naše su cure i učiteljice imale marame kojima su pokrile kosu jer je, smatraju muslimani, ženina kosa atribut njene ljepote te kao takva može muškarcima skrenuti pozornost s molitve.

    5

    Patricija Horvat i Ema Đumlijan iz 5.a

  • Jednodnevni izlet četvrtih razreda

    Učenici četvrtih razreda šk. god. 2011./12. posjetili su nacionalni park Plitvička jezera.

    To je bio zadnji zajednički izlet nas četvrtaša i naših učiteljica.Obišli smo jezera, vozili se brodićem i vlakićem te se igrali i odmarali na livadi.

    2

    Po povratku smo posjetili  Rastoke i vidjeli vodenicu. Ukusan ručak čekao nas je u restoranu Mirjana gdje smo se mogli i poigrati na igralištu. Bilo je lijepo, veselo i nezaboravno.

    1

    Helena Petljak

  • Dubrovnik

    Dubrovnik je neosporan biser Jadrana. Njegova duga i zanimljiva povijest očaravaju posjetitelje. Ogromna količina nevjerojatnih kulturnih spomenika na tako malom prostoru i njihova očuvanost ponos su mještana, hrvatskog turizma, kao i Hrvata uopće. Mi, osmaši, imali smo priliku posjetiti Dubrovnik za vrijeme svog prošlogodišnjeg nezaboravnog maturalca.

    dubrovnik

    Ovo je priča o njegovoj slavnoj povijesti i bogatoj kulturi.

    Dubrovnik stoji ovdje još od vremena Rimskog Carstva, što se može vidjeti u gradskim slojevima i rimskim spomenicima u kamenu. U 7. će stoljeću Dubrovnik doživjeti znatne promjene. Pred kraj Velike seobe naroda na ovo se područje doseljavaju Slaveni, miješajući se s autohtonim stanovništvom te rušeći okolne gradove. Stanovnici tih porušenih gradova kao najbolju su mogućnost vidjeli preseljenje na strme stijene Ragusiuma, Dubrovnika. Tako je grad rasao i prosperirao. Rana je povijest Dubrovnika slabo poznata, ali se zna da je bio pod upravom Bizantskog Carstva. To su bili počeci slavne dubrovačke trgovine. No grad se tijekom 866. i 867. godine našao u smrtnoj pogibelji, kada su ga s mora opsjeli Saraceni (Arapi). Dubrovnik je izdržao 15 mjeseci opsade, što ukazuje na to da je već tada bio opasan kamenim utvrđenjima. Kada je u pomoć stigla bizantska mornarica, Saraceni su se povukli bez plijena.

    Grad je imao koristi od bizantske zaštite koja mu je omogućila sigurnost i trgovinu s mnogim područjima. Krajem 11. stoljeća trgovina se širi i na Italiju, a krajem 12. stoljeća i na dubrovačko zaleđe, današnju Hercegovinu, Bosnu i sve do srpskih zemalja.

    Nakon Četvrtog križarskog rata, 1205., Dubrovnik potpada pod Mletačku Republiku koja nije htjela imati konkurente u trgovini Sredozemljem. Zato je to vrijeme pada dubrovačke trgovine. Ali, 1358. godine dolazi do preokreta. Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. poražava Mlečane te im Zadarskim mirom oduzima čitavu Dalmaciju, uključujući i Dubrovnik. To je bio početak dubrovačkoga zlatnog doba. Polako Dubrovnik postaje samostalan, a teritorij Republike se širi. 1433. Dubrovčani od vrha Katoličke crkve dobivaju privilegij plovidbe u istočne zemlje bez straha od papine osude zbog trgovine s muslimanima. No dolaze teža vremena, ali ništa manje uspješna za Republiku. Osmanlije 1463. godine osvajaju Bosnu, a uskoro i Hum (Hercegovinu) te svojim teritorijem okružuju Dubrovačku Republiku. U to doba jedino Dubrovnik uspijeva zadržati svoju slobodu bez da se nađe pred gnjevom sultana, a to mu je osiguralo njegovo bogatstvo. Od 1481. plaća redoviti danak osmanskom sultanu koji od toga zapravo ima više koristi nego od osvajanja Grada.

    U 16. stoljeću Dubrovnik je na svome vrhuncu. Obrt i trgovina cvatu. Važna je proizvodnja zlata i srebra, a sol je najdragocjeniji proizvod, zato što je činila velik dio dubrovačkih prihoda. Zbog takve važnosti solana u Stonu, sjeverozapadno od Dubrovnika, opasana je dugačkim i snažnim zidinama koje stoje sve do danas. 16. je stoljeće doba kada je Dubrovnik imao najviše stanovnika te bio najraskošniji. Na čelu Republike bio je knez, kojeg je biralo Veliko vijeće. Malo vijeće je brojilo 11 vijećnika, a moglo je rješavati građanske parnice te birati ministra vanjskih poslova. Vijeće umoljenih ili Senat birao se iz članova Velikog vijeća, imao je 45 vijećnika te je predstavljao stvarnu vlast u Republici i imao nadležnost nad svime. Dubrovački knez nije mogao biti mlađi od 50 godina, a funkciju kneza obnašao je samo mjesec dana, i to zatvoren u Kneževom dvoru!

    16. je stoljeće bilo i stoljeće umjetnosti, kada je djelovao poznati dramatičar i pjesnik Marin Držić, a rodio se pjesnik Ivan Gundulić. Slavnih je Dubrovčana bilo i kasnije, a najvažniji za hrvatsku znanost bio je fizičar, matematičar, astronom i filozof Ruđer Bošković, koji je živio u 18. stoljeću.

    Dubrovčani su bili vrlo vješti diplomati, uvijek sve sporove riješavajući na miran i mudar način. To im je omogućilo dugotrajan opstanak. Ali, u 17. stoljeću započeo je pad moći Dubrovnika. Zbog otkrića Amerika svjetska se trgovina premjestila na Atlantski ocean, a važnost trgovine Sredozemljem se smanjila. Tako se smanjivala i dubrovačka trgovina i bogatstvo. Dubrovčani su morali postati skromniji, a i grad je postao manje raskošan, osobito nakon velikog potresa 1667. koji je sravnio sa zemljom skoro sve građevine u Dubrovniku osim zidina i skladišta. Poginulo je pola gradskog stanovništva. No stanovnike je tješilo to da su njihovi brodovi, puni bogatstva, sigurni na moru, a zidine i dalje stoje i brane Grad od napadača.

    Slabljenje se nastavilo i u 18. stoljeću. Radi usporedbe, Dubrovačka je Republika 1536. imala 65 000 stanovnika, 1588. je imala 54 000 stanovnika, 1626. brojka je bila oko 43 000, 1673. oko 26 000, da bi se do 1807. brojka jedva malo popela na 31 000. Kraj Republike konačno je stigao 1808., kada su francuski vojnici na prijevaru zauzeli Grad i ukinuli stoljetnu samostalnost Dubrovačke Republike. Ali to nije bila posljednja nepravda nanesena Dubrovniku. Još je jedna bila 1991., kada su agresorske srpske snage držale područje pod opsadom i granatirale ga, a 6. prosinca 1991. izvedeno je najžešće granatiranje Dubrovnika tijekom cijelog rata. Danas je Dubrovnik, na sreću, obnovljen te njegove znamenitosti ponosno stoje i svjedoče razdoblju neizmjerne slave i bogatstva. Sada ćemo vidjeti koje su to znamenitosti.

    Najprije valja spomenuti sv. Vlahu. Svi su srednjovjekovni gradovi imali svoga sveca zaštitnika komu su se molili, podizali mu crkve i uzdali se u njegovu pomoć tijekom teških vremena. Tako su Dubrovčani imali sv. Vlahu. Njegov se lik pojavljuje na mnogo mjesta u gradu te u brojnim dubrovačkim umjetničkim djelima. Obično ga prikazuju u stojećem položaju kako u lijevoj ruci drži svoj Dubrovnik. Budući da je sv. Vlaho zaštitnik Dubrovnika, najvažniji je gradski blagdan Festa sv. Vlaha. Već se ujutro okupe barjaci iz svih okolnih crkava, a procesija ide točno određenom rutom kroz grad.

    sv vlaho vlahova crkva zidine

    Najvažnija dubrovačka znamenitost svakako su njegove zidine. Fortifikacije su zbilja impresivne, duge 1940, a visoke mjestimično i do 25 metara. Građene su od 13. do 17. stoljeća, iako je grad i prije imao nekakva utvrđenja.

    S kopnene strane zidine su debele 4 do 6 metara, a s morske strane od 1 do 3 metra. Na gradnji fortifikacija bili su angažirani vrsni talijanski graditelji, ali i domaći poput Jurja Dalmatinca koji je dovršio veliku kulu Minčetu. Dubrovčani su jako pazili na sigurnost te je odredba glasila da niti jedna gradska kuća ne smije visinom nadmašiti zidine. Da bi zidine bile učinkovitije, pojačane su utvrdama i kulama. Najpoznatija je kula kula Minčeta. Ona je dovršena 1463., nakon pada Bosne i nalazi se na najvišoj sjeverozapadnoj točki grada. Minčeta predstavlja vrhunac forifikacijske vještine toga doba. Od ostalih utvrđenja valja spomenuti tvrđave: Bokar, Sveti Ivan, Revelin i Lovrijenac. Sve su te utvrde omogućile Dubrovačkoj Republici stoljetnu sigurnost i moć, ne samo odbijajući napade, nego i strašeći one koji nisu niti pokušali u napadu na Dubrovnik.

    lovrijenac revelin stradun

    Stradun je najljepša i najdulja (292m) dubrovačka ulica. Nastala je krajem srednjeg vijeka zasipanjem morskog rukavca koji je Dubrovnik prije pretvarao u poluotok. Sve do potresa 1667. uz ulicu su se protezale raskošne barokne kuće s balkonima i trijemovima, koje su tijekom restauracije obnovljene s manje sjaja, ali elegantno i skladno. Stradun je najomiljenije okupljalište stanovnika. Tamo se pije kava, šeće, kupuje, vode se razgovori...

    Dubrovnik je prepun vjerskih građevina: katoličke crkve, samostani, pa čak i pravoslavna crkva i jedna sinagoga. Najpoznatija i najvažnija crkva je crkva Sv. Vlaha. Gotička je Vlahova crkva izdržala potres 1667., ali kako je bila stalno otvorena da bi se građani pred oltarima mogli slobodno moliti, u njoj je 1706. buknuo požar te je izgorjela do temelja. No Dubrovčani su je odlučili što prije obnoviti, ali u baroknom stilu. Nova je Vlahova crkva svečano posvećena u srpnju 1715. Na pročelju se nalazi najraskošniji kip sv. Vlaha u gradu, koji se može vidjeti na prethodnoj stranici. No ta crkva nije i prvostolnica. Katedrala Uznesenja Marijina dovršena je 1713. godine u duhu baroka. Danas je to trobrodna crkva s bogatom riznicom, a unutrašnjost katedrale krasi glavni oltar s Tizianovim poliptihom Gospinog uzašašća.

    Knežev dvor jedno je od središta moći u Dubrovniku te vrlo važno i zanimljivo zdanje. U njemu je živio knez (u tih mjesec dana svoga kneštva), ali je to bilo i mjesto čuvanja dragocjenosti. Tijekom 15. stoljeća u podrumu Dvora se čuvao barut, tada vrlo vrijedan proizvod. Dubrovčani su mislili da je to najsigurnije mjesto za čuvanje baruta, ali to baš nije bila istina. 1435. barut je eksplodirao i raznio dobar dio palače, ali Dubrovčani iz toga nisu izvukli pouku, jer je 1463. zapadno pročelje Dvora otišlo u zrak. Nakon toga ga je djelomično obnovio i Juraj Dalmatinac te je do 1667. odražavao odlike gotike i renesanse, kada je srušen u potresu, a u kapelici Dvora poginuli su knez i neki članovi Malog vijeća. Nakon potresa Dvor je obnovljen u stilu baroka te je takav ostao i do danas. Početkom 20. stoljeća u Dvoru je uređen muzej.

    Palača Sponza (Divona), prekrasna je gotičko-renesansna zgrada s trijemom u samom središtu grada. Gradila se početkom 16. stoljeća prema projektu dubrovačkog arhitekta Paskoja Miličevića. U Sponzi se nalazilo skladište, ali i vrlo važna kovnica novca i carinarnica. Zgrada je preživjela potres 1667. godine. Danas se u palači nalazi Državni arhiv u Dubrovniku. Ispred Sponze nalazi se poznati Orlandov stup. Jedna legenda kaže da je vitez Orlando u nekoj zgodi pobijedio Saracene u blizini Lokruma te su mu Dubrovčani odlučili postaviti spomenik. U prošlosti je taj kip bio od vrlo velike važnosti jer je glavna dubrovačka mjera bila upravo duljina Orlandova lakta (51.2cm). Na kipu se tijekom Republike vijorila zastava Libertas (sloboda), zastava Dubrovnika.

    sponza knežev dvor orlandov stup

    Napisao: Marko Leljak, 8.d

  • Zadar-Nin-Šibenik

    Rano ujutro, peti razredi naše škole uputili su se prema Ninu – prvom od nekoliko mjesta koja smo u iduća dva dana trebali obići.

    Prva stanica na našem putovanju bio je Nin. Tamo smo primili kip Grgura Ninskog za palac i zaželjeli želju. Zatim smo pogledali Crkvu sv. Križa iz 9. st. koju smatraju najmanjom katedralom na svijetu.

    svi peti

    Nakon toga posjetili smo solanu u Ninu gdje smo saznali sve o tome kako se proizvodi sol. Najzanimljivije nam je bilo kad smo saznali da postoji zanimanje tjerač  galebova - taj čovjek zapravo radi isto što i strašilo - tjera ptice. Smiješno mi je ime nove ribe za koju smo čuli - riba se zove obrvan. Neki su kupili sol od lavande i slične proizvode.

    solana
    Nakon solane zaputili smo se u hostel u kojem smo bili smješteni. Nakon toga obišli smo Zadar u kojem je najljepši doživljaj bio slušanje morskih orgulja. Predivno zvuče.

    morske orgulje

    I Pozdrav suncu je nešto posebno. Preko dana se kolektorima skuplja sunčeva energija i onda Pozdrav suncu kad padne noć isijava predivnu svjetlost. Nažalost, bio je dan pa tu svjetlost nismo vidjeli.

    pozdrav suncu

    Neki od nas jako dobro su se cjenkali dok su kupovali suvenire. Na našu veliku radost nakon povratka u hostel okupali smo se u moru i onda je slijedila večera i disko.
    Drugi dan nakon doručka zaputili smo se prema Šibeniku. Vidjeli smo razne građevine od kojih je najljepša katedrala Sv. Jakova i njezina krstionica. Smiješno nam je bilo kad nam je vodič objašnjavao da su izbočine na zgradama u prošlosti bili wc-i koji su imali na dnu rupe... Sljedeća stanica bili su slapovi Krke. Tamo smo vidjeli predivne slapove, pojeli ukusan ručak i vozili smo se do Skradina brodom. Na povratku kući pjevali smo.

    Bio je to izlet za pamćenje!

    DSC01966

    Marta Budek 6. b

    Dojmovi učenika:

    U solani je bilo vrlo zanimljivo. Naučili smo o proizvodnji soli, cvijetu soli, flori i fauni  područja i na kraju smo kupili razne mirišljave soli u suvenirnici.

    Bili smo smješteni u hostelu u Zadru. Najbitnije je bilo da je plaža blizu, tako da smo se uspjeli i okupati!

    Po noći, kad hodamo po Pozdravu suncu, osjećamo se kao da smo na nebu”

    Lucija Rihtarić, 6. e

    “Najljepše mi je bilo kada sam gledao slapove i vozio se na brodu. Vidio sam različite slapove, zmiju i žabu. Naučio sam mnogo o nacionalnom parku. Priroda je bila predivna, a ručak posebno ukusan.”

    Alen Mezga 6. e

  • Terenska nastava u Sesvetama

    U utorak, 23.listopada učenici 1.i 2.razreda PŠ Planina Donja bili su na terenskoj nastavi u Sesvetama. Posjetili su Gradsku knjižnicu Sesvete i Slastičarnicu Martina.

    U Knjižnici su ih srdačno primile knjižničarke. Knjižničarke su ih upoznale s bogatim fondom knjiga za djecu. Saznali su da knjige treba čuvati i na vrijeme vraćati. Najveću pozornost učenika izazvala je lutkarska predstava o krijesnici koja je htjela postati zvijezda. Nakon predstave koju su izvele djelatnice knjižnice učenici su posudili knjige po vlastitom izboru. Učenici prvog razreda besplatno su se učlanili u knjižnicu i posudili slikovnice.

    Slika1681

    Nakon posjeta knjižnici učenici su se uputili u Slastičarnicu Martina. Vlasnik slastičarnice, g. Darko Židak upoznao je učenike s postupkom proizvodnje kolača i slastica. Pokazao je strojeve za izradu krema, velike miješalice i ogromne peći u koje stane puno, puno kolača istodobno. U hladnjacima se čuvaju velike količine namirnica potrebnih za izradu kolača: jaja, mlijeko, vrhnje...

    Slika1684

    Kada su sve razgledali, vratili su se u prostor za kupce gdje su kušali sladoled, torte, kolače, ukusne štrudle i druge slastice.

    U slastičarnici je bilo jako ugodno i nikome se nije išlo natrag u školu. Obećali su ljubaznom vlasniku da će doći ponovno. Zaključili su da ovakav tip nastave treba češće primjenjivati.

    Slika1689

    Daria Kelčec i Paula Kovač, 2.r.PŠ Planina Donja

    Fotografije: Snježana Turajlić

  • Izlet u Ščitarjevo

    Nakon što smo obradili sve lekcije o Rimu i njegovom carstvu, uputili smo se na jednodnevni izlet u Ščitarjevo. Naime, to mjesto samo i nije neka velika atrakcija. Pa zašto onda uputili tamo? Zato što se ispod toga sela nalazi stari rimski grad Andautonija.

    andautonija

    Nažalost, otkopan je samo mali dio tog grada. Razlog tome jest  vrlo jednostavan. Za otkapanje cijelog grada, bilo bi potrebno srušiti čitavo selo, a to naravno ne bi bilo uredu. Zato sada arheolozi otkupljuju  zemlju od tamošnjih zemljoposjednika i na tim mjestima započinju istraživanja. Vratimo se  na naš izlet. Dan izleta padao je na subotu 5. svibnja, jer se upravo tada održavala manifestacija Dani Andautonije, kojom se jedanaestu godinu zaredom otvarala sezona u Arheološkom parku Andautonija. Bio je to jako lijep i sunčan dan. Stigavši na željenu lokaciju poslušali smo upute naših učitelja i učiteljica te s velikim uzbuđenjem krenuli u obilazak. Nije to bilo ništa specijalno -  „samo“ iskopine zidina starijih više od 15.st… Dobro, uozbiljimo se sad. Ukratko ću opisati kako je izgledao arheološki park. Blizu samog ulaza nalazi se bunar. Otprilike na središnjem dijelu  prostiru se malo veći zidovi, visoki otprilike 2,5 metara. Skoro sam zaboravio spomenuti da se u blizini bunara nalazi i "sauna" tj. njezini ostatci. Cijelo nalazište zapravo je pravilna mreža zidova. Osim ostataka zidova, bilo je tu i zabavnih sadržaja. Npr. mogli smo se okušati u rezbarenju kamena, biti arheolozi koji nakon iskapanja krhotina zdjela iste lijepe, mogli smo zaigrati  razne stare rimske igre i obući togu. Za one koji ne znaju, toga je odjevni predmet kojega su mogli nositi samo rimski građani. Također su se neki okušali u spretnosti s glinom. Mogli smo ju oblikovati, nešto na nju napisati. Pisalo se i na  papirus,   vosak, kamen. Bile su organizirane i raznovrsne igraonice i radionice za djecu. Djevojke su izrađivale ogrlice u kojima su u tkaninu od jute zamatale kamenčić s nekom od latinskih sentencija.  Običaj kaže da tu ogrlicu treba pokloniti djevojci koja će otvoriti tkaninu na dan vjenčanja i pročitati namijenjenu joj poruku. Zanimljiva je bila i radionica pisanja inicijala. Meni osobno najviše se svidjelo trčanje i preskakanje zidova s prijateljima. Kad bismo se umorili popeli bismo se na one najviše zidove koje sam već prije spomenuo. Uz aktivnosti bila je prisutna i bogata ponuda hrane i pića pripremljena prema rimskim receptima. Posebno ukusna, bila je pogača od sira i lovorovog lista.

    Slika1

    Ovim tekstom pokušao sam vam približiti svoje doživljaje i nadam se da će vam oni biti poziv da i sami posjetite Andautoniju. Vjerujte mi — ne ćete požaliti.

    U Ščitarjevu smo naučili neke od latinskih sentencija. Meni su se najviše svidjele ove:

    Non scholae, sed vitae discimus. – Ne za školu, već za život učimo.

    Ignavis semper feriae sunt - Lijenima su uvijek praznici.

    Unusquisque suae fortunae faber est. – Svako je kovač svoje sreće.

    Melius non incipient, quam desinunt. – Bolje ne počinjati nego stati na pola.

     

    Filip Marčec, 6. a

  • Drugi D u Maksimiru

    Dana 26.listopada 2012. godine učenici 2.d razreda iz Prekvršja bili su na terenskoj nastavi u Parku Maksimir. Taj dan su naučili svašta zanimljivo uz vrlo poučno i zanimljivo vodstvo „tete" Hrvojke. Naučili smo kako se zovu i izgledaju razne vrste stabala, biljaka i lišća koja rastu u parku Maksimir. Također smo zapazili sve važne promjene u prirodi koje se događaju tijekom jeseni. Najzanimljivije nam je bilo vidjeti najstariji hrast u Parku – tzv. „Dedek", koji je toliko velik i širok da ga niti cijeli naš razred nije uspio obujmiti! Posjetili smo i Paviljon jeke te 5. jezero. Bilo nam je jako zanimljivo, zabavno i nadasve poučno!

    {AG}zvon slike/IZVAN UČIONICA/2d maksimir{/AG}

    tekst i fotografije: Gabrijela Kranjčec Lajh

  • Park Maksimir - "Potraga za blagom"

    Učenici 3.c razrednog odjela posjetili su 22.listopada 2012.godine u pratnji razrednika Park Maksimir. Cilj posjeta bio je kroz igru"Potraga za blagom" ponoviti nastavne sadržaje prirode i društva, snalaženje u prostoru. Do našeg blaga vodile su nas skrivene karte koje smo morali pronalaziti,pročitati ih i slijediti upute kako doći do škrinjice s blagom.

    Potraga je bila zanimljiva,uzbudljiva i svi smo s nestrpljenjem iščekivali trenutak pronalaska blaga.

    {AG}zvon slike/IZVAN UČIONICA/maksimir{/AG}

    Kada smo napokon pronašli škrinjicu s blagom našoj sreći nije bilo kraja. Blago koje se krilo u škrinjici bila je diploma za izvrsno snalaženje u prostoru i slatkiši koje smo slasno pojeli.

    Prepuni pozitivnih dojmova vratili smo se svojim domovima.

    Tekst i fotografije: Vlado Kašnar

  • Izlet u Krapinu

    Uobičajen dan u školi uljepšala nam je objava za nas učenike sretne vijesti. Naime, prilikom obrade lekcije o neandertalcima, profesorica nas je obavijestila da ćemo kad završimo sve lekcije vezane uz neandertalce posjetiti sljedeće lokalitete: Džamiju u Zagrebu, Crkvu sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu te Muzej evolucije koji je ujedno glavna lokacija.

    Na sam dan izleta svi smo bili uzbuđeni, iako je to jutro bilo prilično tmurno. Prvo smo posjetili džamiju. Tamo smo se pri ulasku morali izuti jer su takva pravila muslimanske vjere — islama. Potom smo sjeli na pod koji je bio prekriven s nekoliko tepiha. Zatim je u sobu ušao Imam (islamski svećenik). On nas je upoznao s nekim podatcima o islamskoj vjeri. Pričao nam je o bogoštovlju i  vjerskim obredima, kako se postaje musliman i o sličnim temama. Vrlo karakteristično za džamije jest to što u njima nema niti jedne jedine slike, što je za katoličke crkve sasvim uobičajeno. Također musliman u svakom trenutku mora znati gdje je Meka. Meka je inače grad u kojem se nalazi Kaba i svaki musliman kad se moli mora biti okrenut prema Meki.  Sljedeća lokacija bila je Crkva sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu, u blizini Krapine. To je barokna crkva iz 18. stoljeća.  Legenda kaže da jedna obitelj u obližnjem mjestu imala maleni kip Majke Božje, te se svaki dan oko njega molila. Njihovi susjedi također su se okupljali oko kipića. Te molitve i okupljanja potaknula su ljude da oko tog kipića izgrade crkvu.  Crkva je nakon izgradnje postala hodočasničko mjesto. Inače, taj kipić se i dalje nalazi u toj crkvi.  Crkvu okružuje cinktor, svođeni trijem s pedeset kamenih stupova, koji se formira u osmerokutni oblik. Prema mojem, a pretpostavljam i mišljenju mojih prijatelja ovo je najljepša crkva koju smo dosad vidjeli. Također je važno spomenuti da se upravo u ovoj crkvi okupljao veliki broj vjernika iz cijele Hrvatske prije no što je svetište Marija Bistrica postalo popularno. Posljednji lokalitet koji smo trebali posjetiti, ali ne i manje važan jest Muzej evolucije u Krapini poznatiji kao Muzej krapinskog pračovjeka.

    krapina

    Zbog preranog dolaska imali smo više od 2 sata slobodnog vremena. Naravno to je za nas bilo nešto najljepše što se moglo dogoditi. Za učitelje to je bilo još dva sata brige. Na svu sreću nije bilo nekih većih problema. Trčali smo uokolo kao da nas naganja krdo slonova, a ne naši prijatelji. Lovice, skrivača — to su samo neke od igara koje smo igrali. A tada je stigla bomba od vijesti. Naša grupa trebala je ići druga po redu. To je značilo još sat slobodnog vremena. Sve bolje od boljeg!!! No kad je napokon došlo vrijeme da uđemo u muzej, više nismo mogli doći do zraka. Odmah po ulasku posjedali smo na stolice, te gledali film o neandertalcima. Film je bio odličan. Tada smo krenuli u šetnju kroz povijest našeg svijeta — od velikog praska pa sve do odlaska u svemir. Bilo je stvarno odlično. Imali smo priliku držati komad meteora u rukama. Dotaknuli smo još neobrađene dijamante... No meni se najviše svidio dio muzeja u kojem su se nalazili vrlo realistične skulpture neandertalaca te  životinja iz onog doba. Svima bih preporučio da posjete Muzej Evolucije.

    Filip Marčec, 6. a

  • Plivanje

    Tijekom listopada (1.-19.10.) učenici 2.d razreda pohađali su Školu plivanja u OŠ Marije Jurić Zagorke u zagrebačkoj Dubravi. Tijekom ta 3 tjedna uživali smo učeći plutati, roniti, plivati, skakati i igrati se u vodi. Mnogi od nas su bili potpuni početnici i pomalo se bojali vode ali na kraju obuke pokazali smo se kao vrsni plivači te svi dobili zaslužene diplome. Jedva čekamo ljeto da svoje nove vještine pokažemo na moru/bazenima!

    DSC00240

    Tekst i fotografija: Gabrijela Kranjčec Lajh

  • Neobični rekordi

    Budući da smo na LiDraNu nastupali s predstavom pod nazivom Guinness gala show, odlučili smo s vama podijeliti nekoliko neobičnih rekorda kojima smo se samo najviše začudili i nasmijali dok smo se pripremali za nastup.

  • Uradi sam

    Stalno slušamo od odraslih kako smo u krizi, kako nemaju novaca, kako je sve skupo… I zato smo odlučili iskoristiti ovaj kutak i predložiti vam kako možete uštedjeti nešto novca, a opet razveseliti dragu osobu.

    Danas je uobičajeno da se čestitke i razglednice kupuju, no to nije uvijek nužno potrebno. Predlažemo vam da sami izradite čestitku povodom nadolazećih blagdana, rođendana, godišnjica i sličnih prigoda te poklonite svom prijatelju, susjedu ili roditelju i uljepšate mu dan.

    Potreban materijal: list tvrđeg papira ili kartona, škare, flomasteri ili bojice i malo mašte.

    {AG}zvon slike/ZABAVA/Uradi sam{/AG}

     

    Predložile i izradile:
    Ema Đumlijan, 5.a
    Patricija Horvat, 5.a
    Laura Orač, 5.a

  • MOJ UZOR

    MOJ NAJVEĆI UZOR JE NICK VUJIČIĆ. ON JE ČOVJEK BEZ RUKU I NOGU, ALI S VELIKIM USPJEHOM U ŽIVOTU. NICK JE  „ČOVJEK  BEZ  GRANICA“ JER NEMA UDOVA, A MOŽE SAM BRINUTI O SEBI.

    UNATOČ NJEGOVIM NEDOSTATCIMA UPOZNAO JE DJEVOJKU KOJA GA VOLI, OŽENIO SE I USKORO ĆE DOBITI SINA.

    PRIJE OTPRILIKE DVA MJESECA NICK JE DOŠAO U ZAGREB ODRŽATI  SEMINAR.

    MAMA I JA SMO OTIŠLI NA NICKOVO PREDAVANJE, A NAKON PREDAVANJA, IMAO SAM PRILIKU UPOZNATI GA I RAZGOVARATI S NJIM. TOLIKO MI SE SVIDIO DA SAM POŽELO POKLONITI MU JEDNU OD SVOJIH SLIKA.

    zajedno pratimo

    MAMA JE SVE ORGANIZIRALA I OSIGURALA NAŠ SUSRET ZA DVA DANA.

    SRELI SMO SE U SREDNJOJ ŠKOLI DUBRAVA GDJE JE NICK DOŠAO PREDAVATI I ODRŽATI GOVOR OHRABRENJA DJECI S INVALIDITETOM. TOM PRILIKOM POKLONIO JE ŠKOLI I PUNO NOVACA. JA SAM POKLONIO SVOJU SLIKU ZA NJEGA I NJEGOVU OBITELJ.

    ZAHVALAN SAM ŠTO NICK TAKO BOLESTAN POMAŽE I OHRABRUJE MNOGE LJUDE I DJECU SVUDA U SVIJETU. MENI SE SVIĐA NICK!

    KAD JE MAMA ZAGRLILA NICKA I MENE, REKLA JE: „ TAKO SAM SRETNA KAO DA GRLIM DVA SINA!!“

    nick,mama i ja

    NAS DVOJICA I JESMO JEDNAKI U SRCU. IMAO SAM DVA KONCERTA NA FESTIVALU JEDNAKIH MOGUĆNOSTI I UVESELJAVAO SAM LJUDE. USKORO ĆU IMATI I PRVU SAMOSTALNU IZLOŽBU SLIKA I NA TAJ NAČIN ĆU POMOĆI UDRUGAMA: „PUŽ – PUT U ŽIVOT“, „JEDNI  ZA DRUGE“ I HRVATSKOJ KNJIŽNICI ZA SLIJEPE TE IM ZAHVALITI ZA NJIHOV RAD I TRUD U POMAGANJU DJECI SA INVALIDITETOM. NADAM SE DA ĆU POMOĆI I SEBI I NABAVITI LAPTOP.

    MOJA IZLOŽBA SE ZOVE „I JA MOGU“.

    VOLIO BIH DA IMA JOŠ VIŠE ZVUČNIH KNJIGA PA I UDŽBENIKA KAKO BI UČENJE BILO LAKŠE. NICK JE NAPISAO DVIJE KNJIGE. JEDNOM ĆU I JA NAPISATI TEKST ZA ZVUČNU KNJIGU.

    UZ NICKA MOJI UZORI SU MARKO, SAM I SVEMIR. ONI SU DEČKI IZ MOG BENDA. DOBRI SU LJUDI, ODLIČNI MUZIČARI I MOJI VELIKI PRIJATELJI .

    SRETAN SAM ŠTO POSTOJE DOBRI LJUDI.

    NAPISAO: TIN IVAN MARIN, 7.C

  • Svatko može kada hoće

    Tin Ivan Marin,  učenik 7. c razreda,  unatoč svom stopostotnom invaliditetu pjeva, svira i slika. Tijekom 2012. godine Tin Ivan je sudjelovao na Festivalu jednakih mogućnosti, a  povodom Međunarodnog dana invalida, 3. prosinca,  prigodnim programom, pjesmom i svirkom otvorio je svoju Prvu samostalnu izložbu radova u Knjižnici hrvatskog saveza slijepih i slabovidnih osoba. Izložio je mnoštvo pravih umjetničkih djela te pokazao da svatko može kada hoće. Sve je to bilo povod da razgovaramo s njim.

    tin

    ZVON: Čuli smo da si imao jednu izložbu. Kakva je to izložba? Što si ti izložio?

    TIN IVAN MARIN: Da, jesam. Bila je to izložba starih predmeta gdje sam izložio dvije stare tave, žlicu i staklene slike.

    ZVON: Je li to prva izložba na kojoj si sudjelovao sa svojim radovima?

    TIN IVAN MARIN: Nije. To mi je bila prva samostalna izložba. Prije te izložbe sudjelovao sam na Festivalu jednakih mogućnosti na Trgu bana Josipa Jelačića. Nikada više. Na slijedećem ću pjevati.

    ZVON: Kako si se odlučio baviti time? Zašto?

    TIN IVAN MARIN:  Pao sam. Ležeći i odmarajući mi je bilo dosadno. Ubrzo je mama našla neke stare daske koje je htjela pokuriti, ali sam je spriječio rekavši da ih ostavi pa ćemo ih pofarbati i oslikati. I tako su od starih daska nastali moji prvi radovi.

    ZVON: Koliko ti vremena treba za jedan rad?

    TIN IVAN MARIN: Ne treba mi dugo.

    ZVON:  Imaš li najdraži rad?

    TIN IVAN MARIN: Nemam. Svi su mi jednaki.

    ZVON: Odakle ti ideje za radove?

    TIN IVAN MARIN:  Apstrakcija.

    ZVON: Imaš li još kakvu izložbu u planu?

    TIN IVAN MARIN: Da, imam. Slika na staklu „Ljubičasto more“ je za drugu izložbu. To mi je prvi rad koji sam potpuno sam izradio.  Inače mi pomaže mama.

    aristokratska žlica brijunski svemir ljubičasto more
    ljudi stakalca u čaroliji veliko sunce

    ZVON: Kako ti se u sve to uklapa škola? Imaš li dovoljno vremena za svoj hobi?

    TIN IVAN MARIN: To mi nije hobi.  Hobi mi je skupljanje šećera. Nemam baš vremena, uglavnom slikam preko vikenda. Radim to samo da bih zaradio.

    ZVON: Imaš li još kakvu zanimaciju kojom se baviš?

    TIN IVAN MARIN: Imam, sviram bubnjeve, šuškalice i pjevam. Imam i svoj bend. Zove se Tin i prijatelji.

    ZVON: Imaš li idola? Koga?

    TIN IVAN MARIN: Sulejman jer je imao puno sinova. Želja mi je imati osam sinova i uzdržavati ih.

    ZVON: Imaš li neki predmet koji ti je draži od drugih? Zašto?

    TIN IVAN MARIN: Da, povijest zbog turskih osvajanja.

    ZVON: A profesor?

    TIN IVAN MARIN:  Ni jedan.

    ZVON: Ma ima sigurno neki profesor koji ti je draži od drugih? Razrednica?

    TIN IVAN MARIN:  Razrednica Dušanka je OK. A i profesor Stanislav.

    ZVON: Znamo da ti nije lako pričati o ovome, ali imaš neke sposobnosti koje drugi nemaju. Kako se nosiš sa svojim invaliditetom i kako gledaš na život?

    TIN IVAN MARIN: … Ne želim o tome.  Nije lako.

    ZVON: Kako se slažeš s učenicima iz svoga razreda?Smatraš li da su te prihvatili kao jednoga od njih ili osjećaš razliku?

    TIN IVAN MARIN: Ne osjećam nikakvu razliku. Jednaki smo.

    ZVON: Ide li tvoj najbolji prijatelj s tobom u razred?

    TIN IVAN MARIN: Nemam najboljeg prijatelja. Sa svima sam u dobrim odnosima.

    ZVON: A što je s ljubavnim statusom? Imaš li simpatiju? Što ti se kod nje dopada?

    TIN IVAN MARIN: Imam puno simpatija, baš kao i sultan… hahaha… Kod cura  mi se posebno sviđa kosa.

    ZVON: Primijetili smo da si tijekom školovanja promijenio mnoge asistente koji ti pomažu. Kako se privikavaš na te česte promjene?

    TIN IVAN MARIN: Meni je to OK. Lako se priviknem na nove ljude oko sebe.

    ZVON: Koji ti je asistent najdraži?

    TIN IVAN MARIN: Ovaj ovdje – Nikola.

    ZVON: Družiš li se s osobama poput sebe? Pomaže li ti to?

    TIN IVAN MARIN: Ne… Samo s Juricom.

    ZVON:  Kako se nosiš sa svakodnevnim poteškoćama i problemima?

    TIN IVAN MARIN: Često psujem kada sam ljut.

    ZVON: Gdje se vidiš za par godina?

    TIN IVAN MARIN: Želio bih odseliti u Tursku jer mi se ta država posebno sviđa.

    ZVON: Čime bi se volio baviti?

    TIN IVAN MARIN: Htio bih biti liječnik ili kipar.

    ZVON: A sad kratka pitanja:

    • Naj film: Gospodar prstenova.
    • Naj serija: Sulejman Veličanstveni.
    • Naj pjesma: Luka Bulić: Sulejman.
    • Naj knjiga: Harry Potter(ne čitam knjige,već ih slušam).
    • Naj životinja: Mačak Selim.
    • Godišnje doba: Ljeto jer mi je rođendan.
    • Jelo: Soja.
    • Piće: Voda.

    ZVON: Što bi poručio osobama poput tebe?

    TIN IVAN MARIN: Svi ljudi imaju jednake sposobnosti  i mogućnosti da se pokažu u nečemu i dokažu da mogu i znaju!!!

    svi

    Petra Popović i Nenad Vukas, 8.d.

  • Proljetna škola u Opatiji

    Stručno-znanstveni skup za odgojitelje,učitelje razredne i predmetne nastave, nastavnike i profesore, stručne suradnike i ravnatelje vrtića,osnovnih i srednjih škola te učeničkih domove održan je u vremenu od 19.do 21.ožujka 2012. godine u Milenij Grand Hotelu 4 opatijska cvijeta u Opatiji.

    Tema stručno-znanstvenog skupa bila je "Kompetencije razrednika i voditelje skupina".

    DSC02099

    Učitelji razredne nastave naše škole Snježana Prusec-Kovačić i Vlado Kašnar sudjelovali su na stručno-znanstvenom skupu kao sudionici mnogobrojnih zanimljivih predavanja, a okušali su se i u izlaganju primjera dobre prakse gdje su zainteresiranima predstavili projekt pod nazivom "Kako su živjeli naši stari". Projekt u PDF formatu možete preuzeti ovdje.

    Projekt je počeo prošle školske godine,a inicijatorica i voditeljica je bila učiteljica Snježana Prusec-Kovačić, koja je ujedno bila i voditeljica Etno družine.

    DSC02103 DSC02105 DSC02106

    Vlado Kašnar

  • Fašnik na Pešči

    Dramske družine 5. i 8. razreda naše škole pozvane su da sudjeluju na Fašniku na Pešči. 21. veljače 2012. fašnička povorka okupila se ispred Knjižnice Silvija Strahimira Kranjčevića i u 18 sati krenula je prema Kulturnom centru Peščenica. Nastupali su zbor Kikići, izvedena je dječja predstava „Tko pjeva, zlo ne misli“ pod vodstvom prof. Budak Lovrić  te Guinness gala show koju je s nama pripremila učiteljica Dijana Dill. S istim repertoarom učenici naše škole nastupali na općinskom natjecanju LiDraNo nekoliko tjedana ranije. Na fašniku na Pešči naš show bio je pojačan i živom svirkom. U sklopu Guinness gala showa svirao je i KGZ bend koji je između scena izvodio pjesme grupe ABBA, Pink Floyda i ostalih starih dobrih bendova dok smo mi plesali na iste. Tamo je bilo i klaunova, sva djeca su došla maskirana i nakon nastupa najeli smo se ukusnih krafni. Posebno slatki bili su Kikići koji su svi redom bili maskirani. Tekst Guinness gala show napisala je Irena Bekić uz pomoć Željka Vrbanca koji nas je u ime KGZ SSK i pozvao da taj tekst izvedemo na Fašniku na Pešči. Iako smo zbog nastupa propustili povorku štrumfova u Blaguši, nismo požalili!

    GLUMA IMG 0592 IMG 0595
    IMG 0604 IMG 0607

    Mia Kezerić, 6. b

    Fotografije: Željko Vrbanc

  • Posjet našim prijateljima na Peščenici

    Dana 09. svibnja 2012. posjetili smo Dom za starije i nemoćne osobe Peščenica. Iskreno, mislila sam da se neću ne znam kako zabaviti družeći se s osobama iz druge generacije, ali na kraju je ispalo nezaboravno! Umirovljenici su pjevali, plesali, pljeskali i odlično se zabavljali. Imali smo čak i živu muziku, koju su nam priuštili naš ravnatelj i naši učitelji. Našim domaćinima pripremili smo sadržajan i zanimljiv program. Pjesma koju je napisala naša Josipa Butković, učenica 2. c razreda i koju je tada i izvela krasi i plakat, a s istom pjesmom učenica je nastupila i na IX. gerontološkom tulumu 1. listopada 2012. Nas tri Blagušanke – Mia, Andrea i ja izrecitirale smo šaljive pjesme na kajkavskom koje smo same napisale o našim bakama, a Andrea je recitirala čak i na ruskom! I naši domaćini nas su uveselili zanimljivim programom i pjesmom. Kad je program završio išli smo od stola do stola vidjeti što se u domu radi, a kad ono… – oni bolje izrađuju stvari od nas! Fino smo se i najeli. Naši domaćini bili su tako ljubazni prema nama! Morali smo poći iako nam je bilo teško rastati se od tih divnih zabavnih ljudi. Taj dan ću uvijek nositi u srcu!

    Moja baka srdita je bila

    kad sem prasca z štale pustila

    v šumu tera gori.

    A ja kak mali vatrogasec,

    molim Boga da dejž curi.

    Kad je baka doznala

    po riti bi mi mam dala

    al sem se vu kuprivu skrila.

    Kad me našla po riti sam dobila

    pa sam suze lila.

    Al je ona dobra,

    čokolade mi je dala

    i zato moram reči fala.

    Antonia Levak, 6.B

  • Općinsko natjecanje iz matematike šk. god. 2011/2012

    Helena Petljak , učenica 4.d razreda PŠ Vugrovec, na općinskom/gradskom natjecanju iz matematike koje se održalo u OŠ Sesvete, osvojila je izvrsno šesto mjesto.

    1

    Snježana Prusec - Kovačić, dipl. učiteljica RN

  • Učiti uz pomoć interneta

    Osim što na internetu možemo pronaći zabavne sadržaje i koristiti ga za razonodu družeći se s našim prijateljima na društvenim stranicama, ili pak igrajući računalne igrice, internet nam može biti itekako koristan i kao pomoćnik u izvršavanju naših školskih obaveza. Preporučit ćemo vam nekoliko korisnih stranica koje bi vam mogle pomoći pri učenju, pisanju domaćih radova ili kod priprema za pisane ili usmene provjere.

    1. http://www.hjp.novi-liber.hr Hrvatski jezični portal (HJP) stranica je na kojoj se nalazi rječnik hrvatskog jezika. U njemu se navedene riječi sa svojim objašnjenjima, osnovnim gramatičkim obilježjima te je svaka od njih naglašena.

    2. http://www.kgz.hr/  stranice su Knjižnica grada Zagreba na kojima se može pretražiti katalog knjiga koje su vam potrebne za lektiru.

    3. http://www.hrleksikon.info/   stranica je na kojoj možete pronaći odličan leksikon s mnoštvom pojmova iz raznih područja.

    4. http://savjetnik.ihjj.hr/index.php poveznica je na korisne jezične savjete koji mogu pomoći pri vašim lingvističkim nedoumicama.

    Uredništvo

    PPREPORUKE UČENIKA:

     

    Meni je ova stranica super!

    http://www.mojapovijest.com/?tag=kviz-znanja
    Ima kvizova za sve razrede. Ima i rješenja pa se može odmah provjeriti!
    Što se tiče matematike, ovaj link:

    http://www.antonija-horvatek.from.hr/index.html

    http://www.mojapovijest.com/?tag=kviz-znanja

    Iva Maljak, 8.a

     

    Evo jedne zanimljive stranice za ponavljanje i učenje. Meni je super jer za neke matematičke zadatke  postoje video rješenja, koja pokazuju postupak rješavanja.
    http://www.eduvizija.hr/portal/sadrzaj/popis-predmeta-za-5-razred-osnovne-skole

    Lovro Denić, 5.b

  • Gabrijela Koši

     

    gabrijela koši

     Gabriela Koši, rođena je 06.07.2000. u Zagrebu. Trenutno živi u Markovom Polju. Živi s obitelji - roditeljima, dvije sestre i troje braće. Pohađa OŠ Vugrovec-Kašina u Vugrovcu kao učenica 6.D razreda. Završila je jednogodišnji tečaj crtanja na Sveučilištu u Sesvetema kao i tečaj jahanja na Zagrebačkom Hipodromu.

     

    Sada se bavi crtanjem, a kao hobi izdvaja jahanje te Llama treking.

     

    Njezin strip u PDF formatu preuzmite ovdje.

     

  • Funny Riddles for Kids

    1. What has a face and two hands but no arms or legs? A clock
    2. What five-letter word becomes shorter when you add two letters to it? Short
    3. What word begins and ends with an ‘e’ but only has one letter? Envelope
    4. What has a neck but no head? A bottle
    5. What type of cheese is made backwards? Edam
    6. What gets wetter as it dries? A towel
    7. Why did the boy bury his flashlight? Because the batteries died.
    8. Which letter of the alphabet has the most water? The C
    9. What starts with a ‘P’, ends with an ‘E’ and has thousands of letters? The Post Office!
    10. What has to be broken before you can use it? An egg
    11. Why can’t a man living in New York be buried in Chicago? Because he’s still living!
    12. What begins with T, ends with T and has T in it? A teapot
    13. How many letters are there in the English alphabet? There are 18: 3 in ‘the’, 7 in ‘English’ and 8 in ‘alphabet’.
    14. Which month has 28 days? All of them of course!

     

    Funny Anagrams

    • A gentleman = Elegant man
    • Debit card = Bad credit
    • Eleven plus two = Twelve plus one
    • Hot water = Worth tea
    • Vacation time = I am not active
    • Conversation = Voices rant on
    • The eyes = They see
    • Schoolmaster = The classroom
    • The country side = No city dust here
    • The Detectives = Detect thieves
    • Mummy = My mum
    • Dormitory = Dirty room
    • A decimal point = I’m a dot in place
    • Clint Eastwood = Old west action
    • Astronomers = No more stars 

    By teacher

  • Cool Quiz

    M:Hello everyone.Welcome to my quiz called "Cool Quiz".My name is Monika Galić and I will be your host today. Our first contestant is Johnny Bravo.Hi Johnny!

    J:Hi Monika

    M:How are you?

    J: Excited, thank you.

    M:Okay let's begin with first question.  Which of these four animals has four legs?

          a)Parrot

          b)Dog

          c)Shark

          d)Dolphin

    J:I think the answer is B.

    M:You got it right!You won 100 dollars $.Here is your second question. In which footbal club does Messi play in?

          a)Barcelona

          b)Real Madrid

          c)Dinamo Zagreb

          d)Bayern Munich

    J:I'm hundred percent sure that the answer is Barcelona.

    M:That is the right answer!You just won 500$.Let's continue to our next question.

        Complete the proverb from Shakespeare's book "Hamlet".

        To be or not to be, that is the...

        a) Question

        b) Answer

        c) Cheese

        d) Law

    J:I'm not really sure,but the answer is A

    M:And you're right!Now you have 1000$.The next queston for 2000$ is:

        In which TV series does Sheldon Cooper act in?

        a) Malcolm in the middle

        b) Two and a half men

        c) The big bang theory

        d) Modern family

    J:He is my favorite actor, so I know the answer, the answer is Big bang theory for sure.

    M:Offcourse that is the answer!Congratulation on winning 2000$.Now let's talk a little.Where are you from?

    J:I'm from Texas.

    M:How old are you?

    J:I'm thirty three years old.

    M:Are you married?

    J:Yes, I'm married and I have two children, they are twins.

    M:What is their name?

    J:Josh and Drake.

    M:Okay let's continue with the 5th question.

        Who is a main goalkeeper for Ice-Hockey team Medveščak?

         a) Joe Prpich

         b) Cristiano Ronaldo

         c) Iker Casillas

         d) Robert Kristan

    J:I'm not really an Ice-Hockey fan, so I will need my jokers.But i know that Cristiano Ronalno and Iker Casillas are football players. I dont know who is Robert Kristan and I dont know who is Joe Prpich but i will try to guess. So I will say the answer is Robert Kristan.

    M:And your're right !! Congratulations on winning 3000$.If you miss this one, you're going home with nothing, but if you get this right, you have 4000$ guaranteed.So here is the next, 6th question.

    When did the first world war started?

         a) 1912

         b)1913

         c)1914

         d)1935

    J:That is one hard question.I will say  1913.

    M:Oh no, that is wrong.I'm so sorry. You're going home with nothing.Thank you and good bye.

    J:Good bye.

    M:Dear viewers, thanks for watching, and goodbye untill the next show.

    Monika Galić, 8.d.

  • Christmas Chant

    On Christmas Eve , everybody loves to sing,

    Somebody about sky , somebody about a wedding ring.

     

    Children expect the Santa Claus,

    a lot want the Mickey Mouse.

     

    Families are decorating the Christmas tree,

    Luck is to share it for free.

     

    Christmas tree is fantastic,

    It is not just stupid plastic.

     

    Everyone has at least one wish,

    Someone want the toy, someone want the fish.

     

    When came the Christmas morning,

    nothing more isn′t  boring.

     

    When pass that long night,

    All us cheer up the Christmas light.

     

    I wish you all Merry Christmas! 

    Lucija Tokić, 6.c

  • Vukovaru - ime sveto...

    Ove se godine obilježila 21. obljetnica stradanja grada Vukovara u Domovinskom ratu pod geslom „ Vukovaru – ime sveto“ diljem Hrvatske.

    U petak, 16. studenog 2012., učenici, učitelji i drugi djelatnici naše škole su prigodnim paljenjem svijeća odali počast svim sudionicima i žrtvama agresije na grad Vukovar, a tijekom nastave raznim pričama, pjesmama, člancima i filmovima prisjetiti smo se davne 1991. i značenja koje ima za nas i naš narod grad Vukovar.

    foto vukovar

    Kao zaključak toga dana istaknula bih kako nije uvijek potrebno zapaliti svijeću i donijeti cvijeće jer „nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato ako vam nije teško, pridružite se“ i ne dopustite da Vukovar padne u zaborav i prisjetite se barem u mislima toga grada heroja.

    Tihana Tepić, 8.c

     

  • Radionica tijekom zimskih praznika

    Tijekom zimskih praznika u svim našim školama su održane razne radionice. Učenici su obaviješteni posljednji tjedan prvoga polugodišta, a zatim je obavijest  objavljena i na web stranici škole.

    Svatko je mogao pronaći nešto za sebe jer su organizirane radionice iz gotovo svih nastavnih predmeta.

    Mi smo sudjelovale na nekoliko radionica, a posebno nam se svidjelo u knjižnici gdje smo izrađivali vlastite slikovnice, križaljke, rebuse, labirinte i slične stvari, a pri tom smo se zabavljali slušajući glazbu, pjevajući, crtajući i pišući.

    slikovnica

    Pretraživali smo Internet, čitali stare časopise, obilježili Svjetski dan smijeha, izradili prigodne plakate, pričali viceve, šale i anegdote.

    dan smijeha

    Laura Orač, 5.a

    Patricija Horvat, 5.a

  • Projektna nastava iz geografije

    Naši učenici vole istraživati te su na satu geografije pozorno slušali o pomicanju litosfernih ploča i o vulkanima, a onda su i sami pokušali izraditi maketu vulkana. Nije to bila bilo kakva maketa, nego ona s pravom erupcijom i lavom, a evo kako su do nje došli.

    Učenici 6. c razreda kreativni su i maštoviti, a osobito Robert Polovanec koji je vulkan izradio od brašna i vode. Ako ste pomislili da je to stari recept za gibanicu, varate se.

    Uz svaki vulkan, pa tako i ovaj, u simbiozi su živjele mnoge biljne i životinjske vrste te je Robert vjerno prikazao dinosaure koji su, čini se, ipak biljojedi  pa se hrane palminim lišćem.

    Ali vrhunac izvedbe je prava vulkanska erupcija koju je Robert potaknuo tako što je u vulkansko grotlo izlio mješavinu octa, vode i crvene boje u koju je ubacio sodu bikarbonu.

    Iako su sastojci iz mamine kuhinje, uživali su u vulkanskoj erupciji nekoliko minuta, a na fotografijama možete vidjeti kako je sve izgledalo.

    1

    2   

    Upozorenje: Ne pokušavajte ovo doma!

                                                                                                 Irena Maškarin

  • Međunarodni dan djece

    Međunarodni dan djece obilježava se svake godine 20. studenog još od davne 1959. godine. Kako mu je osnovni cilj podsjetiti javnost na potrebu zaštite djece i maloljetnika od nasilja, iskorištavanja i raznih oblika diskriminacije Mladi knjižničari u suradnji s Novinarskom grupom i knjižničarkom su tom prigodom održali radionicu u knjižnici.

    1

    Kroz igru i zabavu naučili smo što je diskriminacija, zlostavljanje, izrabljivanje i iskorištavanje djece, upoznali smo se s Konvencijom o pravima djeteta, njezinom svrhom, važnošću i sadržajem te izradili prigodne plakate koji su krasili neko vrijeme hodnike naših škola u Kašini i Vugrovcu.

    Ema Đumlijan, 5.a

  • Vatra je dobar sluga, ali je loš gospodar

    Ta poslovica am padne na pamet kad čujemo zastrašujući zvuk vatrogasne sirene. Nekad se vatra gasila uz pomoć susjeda kantama vode i drugim posudama. No ljudi su ubrzo uvidjeli da je takvo gašenje vatre neefikasno i počeli osnivati vatrogasna društva. Prvo u Hrvatskoj osnovano je 1864. godine u Varaždinu.

    U Vugrovcu je Dobrovoljno vatrogasno društvo utemeljeno davne 1946. godine. Imalo je pedesetak članova između kojih je odabran upravni odbor, odjelni vođe, nadzorni odbor i ovjerovitelji.

    Da bi se upoznali s organizacijom DVD-a, a vezano uz nastavne sadržaje prirode i društva,  učenici 2.b i 2.c razreda posjetili su prostorije  DVD-a Vugrovec Donji, gdje ih je dočekao zapovjednik Zoran Potočić. On je na djeci prilagođen način održao stručno predavanje o radu vatrogasaca.

    u postaji

     

    Učenici su se obradovali razgovoru preko talkie-walkie, odijevanju u vatrogasne uniforme, zvuku sirene vatrogasnog vozila i rukovanju malom mlaznicom. Neki učenici su bili toliko oduševljeni da su se učlanili u male vatrogasce koji vježbaju u sklopu DVD-a Vugrovec Donji.

    zvonko

    Pripremile učiteljice Bernarda Hvalec Mihelić  i Snježana Fišter 

  • Susret s inspektorom

    7.prosinca 2012. u posjet učenicima naše škole došao je g. Njegoslav Blažek, osnivač najstarije detektivke agencije u Hrvatskoj. Sa zanimanjem smo pratili njegovo izlaganje. Pričao je o svome poslu. Pokazivao nam je predmete kojima se koriste istražitelji u otkrivanju počinitelja kaznenih djela.  Sudjelovali smo u zanimljivom pokusu:  umočili smo prst u tintu i ostavili otisak na papiru. Proučavali smo otiske pomoću povećala i uspoređivali ih. Saznali smo kako svatko od nas ima drugačije otiske prstiju. G.Blažek pokazao je kako se pomoću posebnog spreja može otkriti što je napisano na papiru koji se naoko čini prazan.

    Podučeni smo kako se treba ponašati u opasnim situacijama, koga ćemo zvati upomoć i na koje brojeve telefona.

    Na kraju našeg susreta postavljali smo pitanja na koja je g. Blažek strpljivo odgovarao. Saznali smo da je inspektor Blažek najveću avanturu doživio u djetinjstvu dok je putovao Orient Expressom. Kao trogodišnji dječak ispao je iz jurećeg vlaka na snijeg i preživio bez težih posljedica.

    Naše druženje završilo je slatko u doslovnom značenju te riječi jer smo se počastili kolačima koje nam je darovao g. Blažek. Dogovorili smo buduću suradnju i sljedeći susret na njegovom imanju popularno zvanom Sovinjak u Planini Gornjoj.

    Emili Banović, 3.r.,PŠ Planina Donja

  • Budite uvijek veseli i nasmijani...

    Književni susret s Jadrankom Čunčić Bandov

    U petak, 14. prosinca 2012., poznata spisateljica i lutkarica Jadranka Čunčić Bandov se odazvala našem pozivu i posjetila područnu školu u Vugrovcu.

    Tijekom književnog susreta gospođa Jadranka je maštovitim lutkama koje sama izrađuje od različitih, ponekada i smiješnih, materijala oživjela likove iz svojih igrokaza. Predstavila nam je svoje zmajeve, mudru sovu i vjevericu, jarca i ovna, Boduljka i Žbuniku te mnoštvo drugih lutaka za koje je napisala ili još uvijek piše tekstove.

    3

    Maštovita je lutkarica oduševila sve prisutne plijeneći pažnju učenika i učitelja, posuđivanjem svoga glasa lutkama te oblikovanjem njihovih karaktera. Razigrala nam je maštu i potakla nas na aktivno sudjelovanje u predstavi ujedno ukazujući na jednostavne materijale pomoću kojih možemo i sami izraditi lutke.

    Uspjela je stvoriti  jedinstven ugođaj i uvući nas u svijet glume, mašte i smijeha, a nakon susreta smo dogovorili intervju koji možete pročitati u nastavku.

    1

    ZVON: Po čemu pamtite svoje djetinjstvo?

    GOSPOĐA JADRANKA: Djetinjstvo pamtim kao jedno prekrasno razdoblje u životu puno veselih trenutaka, igre i bezbrižnosti.

    ZVON: Kada ste shvatili da želite pisati igrokaze?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Shvatila sam da želim pisati igrokaze u srednjoj školi za odgajateljice na satu lutkarstva i scenske kulture. Na tim sam satovima postepeno zavoljela lutke i počela za njih pisati kratke razgovore.

    ZVON: Sjećate li se svog prvog napisanog igrokaza?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Prvi igrokaz koji sam napisala zvao se Ludara i Pinkli. To je šaljivi razgovor između gljive ludare i miša. Pokazala sam ga svojoj nastavnici lutkarstva Vlasti Pokrivki koja se oduševila i počela me poticati na pisanje

    ZVON: Znate li koliko ste igrokaza napisali?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Do sada sam napisala oko četiristo kratkih igrokaza.

    ZVON: A koliko vam je knjiga (igrokaza) objavljeno?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Objavila sam sedam knjiga i slikovnica.

    ZVON: Koje ste škole pohađali? Gdje?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Pohađala sam osnovnu školu u Vukovini nedaleko od Velike Gorice. Srednju sam školu pohađala u Zagrebu gdje sam pohađala i Filozofski fakultet te diplomirala povijest umjetnosti i češki jezik.

    ZVON: Koje obrazovanje je potrebno da bi se netko mogao baviti ovim poslom kojim se Vi bavite?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Za ovaj posao kojim se bavim nema odgovarajuće škole ni obrazovanja. Prvenstveno treba imati dar koji je potrebno razvijati i usavršavati. Svoj sam dar za pisanje, glumu i izradu lutaka u potpunosti razvila i usavršila radeći u lutkarskom kazalištu Kvak čija sam članica postala odmah nakon srednje škole. Rad u tom kazalištu meni je bio najljepši hobi na svijetu koji mi je s vremenom postao profesija.

    ZVON: Gdje pronalazite inspiraciju za pisanje igrokaza?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Inspiraciju za pisanje pronalazim u druženju s djecom diljem Hrvatske. Osim toga i moja vlastita djeca su me inspirirala za mnoštvo igrokaza, a ponekad me inspiriraju lutke koje napravim ili neke duhovite ilustracije iz dječjih časopisa.

    ZVON: Je li teško napisati igrokaz?

    GOSPOĐA JADRANKA:   Nije baš uvijek lako napisati igrokaz… Ponekad je potrebno dugo vremena kako bih bila potpuno zadovoljna.

    ZVON: Kako nastaju Vaši likovi – lutke, njihova imena, izgled, osobine…?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Moje lutke uglavnom nastanu navečer kada se sve smiri u jednoj sobici koju zovemo Maštaonica, tu se prepustim mašti iz koje nastanu zanimljivi likovi i imena.

    ZVON: Od čega izrađujete lutke?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Lutke izrađujem od različitih materijala i upotrebnih predmeta: tikvica, košarica, podmetača, čarapa, kuhača…

    ZVON: Imate li najdražu lutku koju ste sami izradili? Koju?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Da. Najdraža lutka koju sam izradila je Jesenka.

    ZVON: Imate li neki svoj omiljeni igrokaz?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Imam više omiljenih igrokaza ali izdvojiti ću igrokaz “Učena sova”.

    ZVON: Imate li slobodnog vremena i kako ga provodite?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Slobodnog vremena nemam baš previše, a kad uhvatim malo slobodnog vremena rado čitam.

    ZVON: Kakvi su Vam planovi za budućnost?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Moji planovi za budućnost su napisati još koju knjigu igrokaza i odglumiti još dosta predstava ako me posluži zdravlje.

    ZVON: Želite li da Vaša djeca u budućnosti pišu kao i Vi?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Svojoj djeci želim da u budućnosti rade ono što vole. Nisam sigurna da će to biti pisanje, ali nikad se ne zna.

    ZVON: Kako Vam se svidjelo u našoj školi? Jesmo li dobra publika?

    GOSPOĐA JADRANKA:  U vašoj školi mi se izuzetno svidjelo jer ste bili prekrasna publika, odlično ste surađivali i glumili. Bilo je super.

    ZVON: Nekoliko brzih pitanja:

    1. Naj boja: Žuta
    2. Naj životinja:Mačka
    3. Naj knjiga: Mali princ
    4. Naj pisac: Grigor Vitez
    5. Naj jelo: Štrudla od jabuka
    6. Naj piće: Limunada
    7. Naj odjeća: Hlače
    8. Naj dan u tjednu: Petak

    ZVON: I za kraj što biste poručili vašim čitateljima?

    GOSPOĐA JADRANKA:  Budite uvijek veseli i nasmijani, a kada jednoga dana odrastete sačuvajte to veselo dijete u sebi.

    s

    Pitanja pripremili: Judita Ćorić i Vilim Pavlović, 3.c

    Intervju proveli i napisali teksti: Petra Popović i Nenad Vukas, 8. d

     

    Biografija spisateljice    

    Jadranka Čunčić Bandov je rođena 1956. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je  provela  u  Kućama nedaleko Velike Gorice. Osnovnu je školu polazila u Vukovini, a Školu za odgajateljice završila je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala povijest umjetnosti i češki jezik. Još kao učenica Škole za odgajateljice uključila se u rad lutkarskog kazališta Kvak, gdje je bila svestrano angažirana — od pisanja igrokaza do glume i animacije. Zahvaljujući dugogodišnjem lutkarskom iskustvu, danas predstavlja vlastite igrokaze djeci kroz lutkarske kolaž-predstave, a njezine igrokaze možemo čitati  u raznim zbornicima, priručnicima, čitankama i časopisima za djecu te u antologiji hrvatskoga dječjeg igrokaza.

    Do sada je objavila zbirke: Razgovori u travi; Od jarca do komarca; Igre sa zmajevima; Sale, trice, zvrndalice; Puž na raskrižju te slikovnicu Iju-ju i strip-album Boduljko i Žbunika.

     

    Učenici o književnom susretu:

    d1 d2

    „Lutke koje su mi se najviše svidjele su: lav, kornjača, Boduljko, Žbunika, zmaj i praščić. Shvatila sam da književnica ima strpljenja za sve, a izgleda da je rođena za pjesme i igrokaze. Kada bi se ocjenjivala dala bih joj 10.“

    Matea Galić, 3. C

     

    „Predstava Jadranke Čunčić Bandov je bila odlična. (…) Izvodila je razne igrokaze, a sve je to odglumila sa svojim lijepim lutkicama. Smišljala je šale o dugoj surli, kornjači, ježu… Zabavila nas je, a imali smo i priliku sami glumiti. Bila sam oduševljena.“

    Monika Jeličić, 3. C

     

    „Predstava je bila odlična. Osobito su me se dojmile njezine lutke.“

    Daniel Jeličić, 3. C

     

    „Bilo nam je jako lijepo i veselo u njezinom društvu. Voljela bih da nas opet posjeti.“

    Josipa Filipović, 3. C

     

    „ Jadranka Čunčić Bandov radi lijepe lutke. Bilo je jako zabavno i smiješno. Potakla me da i sama pokušam izraditi lutku…“

    Antonija Petrić, 3. C

     

    „Ona je jako posebna spisateljica. Simpatična je i zna kako nasmijati i zabaviti djecu. Jako su mi se svidjeli igrokazi koje nam je pripremila. Bili su jako šaljivi i smiješni. U svojoj magičnoj torbi je imala razne lutke koje je napravila od različitih materijala sama. Divim joj se i htjela bih biti kao ona kad narastem. Dala mi je puno ideja kako da napravim lutke. Nikada neću zaboraviti taj događaj i nadam se da će nas posjetiti opet.“

    Ivana Perša, 3.C 

  • Bio sam gladan i nahranili ste me

     

    "Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna, dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti." (Lk 6,36-38);

     

    Ne čekajte vođe; učinite to Sami, čovjek čovjeku.”  

    Majka Terezija

     

     

    1 2

     

    Već nekoliko godina zaredom učenici naše škole tijekom listopada donose u školu vrećice pune riže, brašna, tjestenine i ostalih namirnica.

    Donose ih jer rado sudjeluju u projektu MISLIMO JEDNI NA DRUGE vjeroučiteljice Mirjane Novak. Ovaj projekt, u koju je uključena većina škola sa područja Sesveta i Dugog Sela, osmišljen je kao projekt kršćanske solidarnosti i jačanja građanske odgovornost za ljude u potrebi. Provodi se četvrtu godinu zaredom, a prikupljene namirnice i hrana dostavljaju se korisnicima pučke kuhinje na Kaptolu 9. Uvijek iznova svi budemo oduševljeni dobrotom djece, roditelja, učitelja, njihovom spremnošću na suradnju i osjećajem empatije za drugoga.

     

    Učenica Lucija Židak je ove godine bila među učenicima koji su posjetili pučku kuhinju. Ovako je opisala  svoje dojmove: „Došli smo sa 2 kombija hrane do pučke kuhinje i ušli u prazno spremište. U kutu su stajale samo dvije vreće krumpira. A svaki dan tamo zdjelu hrane traži od 100 do 150 ljudi. Bila sam zahvalna Bogu da smo prikupili puno potrepština i da možemo napuniti skladište. Roditelji, učenici, ravnatelj, pedagoginja, defektologinja, vjeroučiteljice, franjevac,  svi smo se primili posla i počeli iz dva kombija donositi kutije sa hranom. Napunili smo skladište do stropa. Bilo je tu riže, brašna,graha šećera,soli, krumpira, kruha, puno peciva i kolača... Ušli smo u jednu malu prostoriju u kojoj se dijeli ručak . Tamo je jedan stol bez stolica i oko njega stane desetak ljudi, kada jedan pojede, izađe, a uđe drugi. Neki dođu sa posudicom i uzmu ručak za doma.  Nitko ih ne pita zašto su tu došli, nitko ih ne traži nikakve potvrde, samo ih nahrani i pruži ljudski osmijeh. Hranu im kuhaju i dijele volonteri, to je sve već uigrano i dobro organizirano. Zatim nam je gvardijan pokazao crkvu sv. Franje Asiškog i zahvaljivao nam što svake godine dolazimo i puno im toga donesemo. Meni se sve to jako svidjelo. Dobro je što ima dobrih ljudi koji rade u pučkoj kuhinji i onih koji  donesu hranu kao mi, tako da siromašni ne budu gladni jer, stvarno nije u redu da mi imamo toliko toga, a neki nemaju što pojesti.“

    Dojmove roditelja  opisao  je gospodin Darko Židak koji svake godine aktivno sudjeluje u ovom projektu. Naime, svake godine on daruje svoje vrijeme, kombi (ili kombije), kutije...i vozi sve što prikupimo: „Ove godine je bilo najbolje. U našim školama u Prekvršju, Planini Donjoj, Kašini i Vugrovcu prikupljeno je više nego proteklih godina. To znači da se kod djece i roditelja, a na poticaj nastavnika, probudila svijest da mi koji imamo možemo sa malo dobre volje, ili malim prilogom prikupiti puno. Kada svaka obitelj pošalje kilogram graha ili brašna, ili čega drugoga, prikupi se i do nekoliko stotina kilograma hrane koja je pučkoj kuhinji prijeko potrebna i dragocjena. I kada to učinimo, vidimo još puno dobrih ljudi koji besplatno kuhaju, peru, dijele hranu i imaju toplu riječ za beskućnike i siromahe u pučkoj kuhinji. Nekima je to jedini obrok u tom danu i možda jedini topli ljudski pogled.

    Nitko od nas ne može jesti sa dvije žlice. Ima ljudi koji nemaju posao i ne mogu zaraditi za topli obrok.  Nije na nama da sudimo zašto je netko u takvoj situaciji. Ima onih koji žive u velikom obilju i zaboravljaju da je Bog Zemlju i sve što je na njoj namjenio svim ljudima, ne samo bogatima. Zato budimo osjetljivi na nevolje i probleme drugih, jer ako mi nećemo tko će?!“

    Mirjana Novak

  • Dani kruha i zahvalnosti za plodove jeseni u 1.D

    15. listopada 2012. učenici 1.d razreda škole u Vugrovcu posjetili su pekarnicu. U pekarnici su saznali kako se peku kruh i peciva. Vidjeli su razne vrste brašna, posude u koje se sprema brašno, veliki stol za pravljenje kruha, miješalice za tijesto i peć za pečenje.

    Upoznali su se sa zanimanjem pekara koje  nije nimalo lako. Učenici su prisustvovali pravljenju  i pečenju slanaca, koje su još vruće  ponijeli u školu i slasno pojeli.

    1.d piramida zdrave prehrane 1.d piramida zdrave prehrane 1 1.d piramida zdrave prehrane 2
    1.d pravimo peciva 1 1.d pravimo peciva 2 1.d pravimo peciva
     1.d pravimo peciva 3  1.d u pekarnici

    U tjednu  od 15. do 19. listopada  u 1. d razredu organizirali smo razne aktivnosti od posjete pekarnici, pravljenja peciva u školi, čitanja  prigodnih  tekstova, ukrašavanja razreda i bakine sobice plodovima jeseni, donošenje kruha, kolača i peciva koje su ispekle mame i bake , uključili smo se u akciju prikupljanja namirnica za pučku kuhinju ,pa sve do obilježavanja Dana jabuka.

    U pravljenju peciva pomogla nam je baka Ljiljana. Naučila nas je što je sve potrebno da bismo ispekli pecivo. Stavili smo pregače, kuharske kape,  podvinuli rukave i pravljenje peciva moglo je početi.

    Lijepo smo se zabavljali, mijesili, valjali i napravili razna  peciva: kiflice, štangice, pužiće, lepinje i  pletenice. Kuharica Branka ispekla je naša peciva, koja smo blagovali sutradan u školi, a neki su ih i ponijeli kućama.

    Razredna učiteljica Snježana Prusec-Kovačić, dipl.učiteljica RN

  • Dan kruha u Planini Donjoj

    Kao i svake godine učenici PŠ Planina Donja sudjelovali su u tradicionalnom obilježavanju Dana kruha i zahvalnosti za plodovezemlje. Za tu prigodu uredili su panoe likovnim i literarnomradovima. Uključili su se u humanitarni projekt Mislimo jedni na druge i prikupili znatnu količinu hrane, kruha i pekarskih proizvoda koje su donirali najpotrebitijima.

    Najsvečanije je bilo 18. listopada kada su učenici u školu donijeli različite pekarske proizvode, slastice i plodove zemlje. Prigodno su uredili stolove. Najzabavnije je bilo sudjelovati u izradi kiflica. Vješte ruke učiteljice Maje Kranjc spretno su umijesile tijesto.

    dan kruha 2
    Učenici su pomagali puneći tijesto šunkom, sirom i hrenovkama. Kad su se kiflice ispekle, zajednički su ih blagovali.

    Detalje pogledajte u fotogaleriji!

     

    dan kruha dan kruha 4  dan kruha 3

     

    tekst i fotografije: Snježana Turajlić

  • Dan jabuka u 1.D

    Dan jabuka u 1. d obilježili smo integriranim nastavnim danom na temu jabuka. U goste smo pozvali mamu Kasalo koja se bavi uzgojem jabuka, proizvodnjom soka i octa od jabuka, a donijela nam je i ukusne kolače od jabuka. Našlo se tu još i pekmeza od jabuka i kolača koje su pripremile ostale vrijedne mame. Na Satu razrednika razgovarali smo o zdravoj prehrani, o piramidi zdrave prehrane te i sami izradili  svoje piramide zdrave prehrane.

    1.d DAN JABUKA 1.d DAN JABUKA 1(5) 1. d DAN JABUKA 2

     

     Razredna učiteljica Snježana Prusec-Kovačić, dipl.učiteljica RN

  • Božićna radionica u 1.D razredu

    28. studenoga  2012. godine  u 1.d razredu PŠ Vugrovec održana je božićna radionica na kojoj su roditelji i učenici izrađivali ukrase s božićnim motivima i čestitke.

    Izrađene ukrase, magnete, podloške i čestitke roditelji i učenici izložili su i prodavali na božićnoj priredbi u školi po simboličnim cijenama, a prikupljen novac dobro će doći za izlet ili kazališnu predstavu.


    1.d1 1.d2

    Snježana Prusec - Kovačić, razredna učiteljica 1.d razreda 

  • Božićna priredba u Vugrovcu

    U srijedu, 19. prosinca 2012., u PŠ Vugrovec održana je božićna priredba u kojoj su sudjelovali gotovo svi učenici, učitelji i drugi djelatnici naše škole.

    Učenici gotovo svih uzrasta su pjevali, svirali, plesali, glumili i recitirali. Prikazali su nam poučne igrokaze, odrapali neobične autorske pjesme, odglumili zanimljive predstave… A na svemu tome pozavidjeli bi im i profesionalci.

    Osim prigodnog programa, učenici su sa svojim učiteljima priredili i štandove na kojima su prodavali vlastite ručne radove.

    Ugođaj priredbe i Božića upotpunili su roditelji, braća, sestre, bake i djedovi koji su svojim dolaskom obradovali svoje mališane, ali i njihove učitelje.

    PC190346 PC190350 PC190356
    PC190426 PC190476

    Tihana Tepić, 8.c

  • Vrag spava u Kašini

    Živim u Kašini, selu nedaleko od glavnog grada Republike Hrvatske – Zagreba. Odmalena sam slušala priče o vragu ili pak o zmaju koji spava ispod Kašine. Prema tim pričama u Kašini mu se nalazi rep dok je ostatak tijela na obroncima Medvednice. Stariji su govorili da je vrag koji tamo spava odgovoran za potrese. Naime, kad se on probudi, tlo počne podrhtavati. Nitko ne zna kad će se taj vrag probuditi ni što ga potakne na njegovo buđenje.

    kašinska2

     

    Zašto općenito dolazi do prirodnih katastrofa na Zemlji? Znanstvenici za svaku od njih nude znanstvena objašnjenja, ali zapitajmo se… Možda postoji i drugo objašnjenje! Možda ih potaknemo mi – ljudi koji ovdje živimo. Uzrok bi mogla biti naša sebičnost i naša (ne)ekološka osviještenost. Priroda je prevelika i mi smo pred njenom snagom nemoćni. Svakim danom čujemo sve više vijesti o razornim prirodnim nepogodama. Danas je sve više i više potresa, tsunamija i poplava na svijetu. Jesmo li mi ti koji možemo to vražje buđenje zaustaviti, prekinuti postanemo li obzirniji prema prirodi? U ovom ću projektu pokušati pokazati koliko su potresi razorni, kakvi su bili u prošlosti te kako bi se ljudi trebali ponašati ako dođe do njih.

     

    U  prošlosti se diljem svijeta događalo puno potresa. Mnoge ljudi itekako pamte jer su zbog njihovih razornih djelovanja poginuli njihovi najmiliji. Upravo u Hrvatskoj, u glavnom gradu Zagrebu se događalo mnogo podrhtavanja tla.

    Jedno takvo „buđenje vraga“ se dogodilo 9. studenog 1880. u 7 sati i 34 minute. Bio je to najsnažniji potres zabilježen na području Zagreba. Epicentar ovog razornog potresa je bilo upravo selo Kašina. 

    kašinska crkva

    potres

    Kako bi se ljudi trebali ponašati ako dođe do potresa? Sjećam se kad su mi kao maloj djevojčici roditelji govorili kako uvijek trebam stati ispod vrata u slučaju da se dogodi potres. To sam zapamtila i nikad neću zaboraviti. Potresi su prirodni događaji koji mogu imati katastrofalne posljedice, a to su veliki broj ljudskih žrtava, razaranja, širenje požara, nastanak zaraznih bolesti i dr. Ako osjetimo podrhtavanje tla najvažnije je ne paničariti i što brže stati pod okvir vrata ili pod stol. Važno se što dalje odmaknuti od stabala, staklenih površina i građevina da nas ne povrijede ako dođe do njihovog rušenja. Oči je potrebno zaštititi rukama. Nakon potresa trebamo što prije izaći iz zatvorenog prostora te pomoći stradalima. Ako ostanemo pod ruševinama nastalim potresom dobro je lupati čvrstim predmetom po instalacijskim cijevima jer na taj način nas netko može čuti i čim prije  spasiti.

    zgb katedrala

    Radeći na ovom projektu naišla sam na razne informacije o potresima, o njihovim razornim djelovanjima, o njihovim posljedicama. Podatak da se 900 000 potresa dogodi godišnje u svijetu je zastrašujući. Nakon što sam pisala o „Velikom potresu“ koji se dogodio u Zagrebu i okolici, u mom selu Kašini, ne mogu zamisliti da neki ljudi to proživljavaju skoro svaki dan. Koliko samo ljudi pogine zbog potresa, a mi toga nismo ni svjesni. To je žalosno! Danas imamo više pogleda na potrese i njegova značenja. Seizmolozi, ljudi koji se bave ovom tematikom vjeruju i doživljavaju potrese kao sasvim uobičajene, logične i očekivane reakcije na tektonske procese koji se odvijaju duboko ispod Zemljine površine. Drugim pogledom gledaju vjernici koji u potresima i drugim katastrofama između svega ostalog vide Božju kaznu njima koja ih opominje jer su skrenuli s Pravog puta, pali u nevjerstvo i u grijehe. Možda su naši stari i imali pravo misleći da ispod Kašine spava vrag koji nas svojim buđenjem kažnjava, no ja mislim da svugdje na svijetu postoji takav vrag, vrag koji se buni protiv nas i naših postupaka. Trebali bismo što prije shvatiti što taj vrag predstavlja, u čije se ime on buni, osvećuje. Da to shvatimo živjeli bismo puno sretnije i mirnije. No kako vrijeme prolazi i kako mi, ljudi postajemo sve neodgovorniji i sebičniji polako gubim nadu da će se to dogoditi. Ovim projektom želim probuditi svijest o tome da trebamo čuvati prirodu, da trebamo misliti o njoj jer ako čuvamo nju automatski čuvamo i sebe od još jednog vražjeg buđenja! Priroda nam daruje tolike ljepote: mora, drveća, rijeke, cvijeća, livade kako bi naš život bio što ljepši. Budimo njezini čuvari, a ne uništavatelji!

    Fotografije preuzete sa sljedećih izvora: http://www.sesvete.hr i  http://www.min-kulture.hr 

    Iva Maljak, 8.a

                                                                   

  • Prigorske kuće

    U našem lijepom Prigorju mogu se naći prekrasne, stare kuće. Nažalost, mnogi ne cijene njihovu ljepotu pa ih ne obnavljaju. 

    kuća1 kuća2 kuća6
    kuća3 kuća4 kuća7

    U selu kruže legende i priče o takvim kućama zato što izgledaju zastrašujuće. Ali one su zapravo simpatične, stare kućice za koje malo tko mari.

     kuća5

    Ovdje živi gospođa Marica.Ne želi napustiti svoju kuću jer “… bi previše toga za sobom ostavila”.

    Također kaže da kuća nije obnovljena od 1947. godine kada je sagrađena. No neke kuće,stare gotovo 100 godina, ipak su ostale očuvane. Lijepe kao i prije…

    kuća8 kuća9 kuća11 kuća10

    Iz ovoga možemo zaključiti  da su te kuće doista vrijedne i da ih trebamo čuvati.

     

    Učenici sedmih razreda pod vodstvom prof. povijesti Dušanje Karšićević Vugrinčić

  • Prigorje na mreži

    Kada bi Vas netko pitao da nabrojite najvažnije  internetske  stranice  uvjereni smo da biste svi kao iz topa spomenuli Google, Facebook i You Tube, eBay i slične stranice. S obzirom da mi u ovom broju pišemo o Sesvetskom Prigorju, ponajviše o Vugrovcu i Kašini i okolnim mjestima, dali smo se u malu potraga za internetskim stranicama koje se bave isključivo našim krajem i odlučili smo napraviti listu top stranica našega kraja, s time da naša lista nije rang lista, već su po nama sve jednako vrijedne i zanimljive.

    1. www.vugrovec.com - Vugrovečki web portal – pruža korisne informacije o Vugrovcu, organizacijama koje djeluju unutar njega, važnim događajima, kulturnim manifestacijama i ostalim novostima vezanima uz Vugrovec i vugrovečki kraj.
    Zanimljivo je da novosti mogu uređivati svi zainteresirani koji svojim tekstovima, fotografijama i video uratcima želite doprinijeti kvalitetnijem i zanimljivijem sadržaju. Dovoljno je registrirati se i sudjelovati u uređenju portala.

    2. www.muzejprigorja.hr- na stranicama Muzeja Prigorja Sesvete može se upoznati prošlost našega kraja, te naučiti o njegovim zbirkama, pedagoškoj djelatnosti, aktivnostima  konzervatorsko-restauratorske djelatnosti i ostalim zanimljivim podacima koji će zasigurno potaknuti čitatelja da muzej i posjeti.

    3. www.zupa-vugrovec.com sadrži podatke vezane uz Župu Vugrovec, novosti, ali tamo možete pronaći zanimljive tekstove o vugrovečkome kraju, među kojima su i tekstovi našega bivšeg ravnatelja prof. Klaića.

    4. www.zupa-kasina.hr  stranica je Župe sv. Petra i Pavla s pripadajućom Facebook stranicom pruža nam mnoštvo zanimljivih podataka.  Preko Facebook stranice župljani mogu izmjenjivati fotografije vezane uz vjerski život te jedni među drugima širiti Božju riječ i dobre želje i online.

    5. Sesvetski internet portal na stranici www.sesvete.hr  govori o kulturnim manifestacijama sesvetskog kraja, o gospodarstvu, o životu u sesvetskom kraju i o raznim drugim stvarima. Kao četvrt, koja zauzima četvrtinu površine grada Zagreba Sesvete zaista zaslužuju ovakvu sveobuhvatnu stranicu na kojoj će njezini žitelji, ali i oni koji žele saznati nešto više o tom važnom dijelu grada u razvoju, „grada u gradu“ uistinu moći dobiti sve potrebne informacije

    6. www.ns-sesvete.hr   - Narodno sveučilište "Sesvete" je kulturno obrazovna ustanova Grada Zagreba osnovana 1959. godine u čijem sastavu djeluju tri ustrojbene jedinice: Centar za kulturu, Centar za obrazovanje i Osnovna glazbena škola Zlatka Grgoševića. Na njihovim stranicama možete saznati sve o kulturnim događanjima i manifestacijama te o radu triju spomenutih ustrojbenih jedinica.

    7. Ovdje moramo spomenuti i popularnost Facebook stranica umjetničkih društava našega kraja kao što su stranice KUD Dragutin Domjanić Vugrovec, KUD AlterEgo Kašina i KUD Prepuštovec koje broje mnoštvo članova među kojima su učenici naše škole koji su i sami članovi društava.

    Popularne su i stranice dobrovoljnih vatrogasnih društava kao što su  DVD Kašina, DVD Vugrovec i ostali.

    Nadamo se da ćete neke od ovih stranica posjetiti ako dosad niste nakon čitanja našeg pregleda zanimljivih stranica. Nemojte zaboraviti zaviriti i na stranice naše škole na adresi www.os-vugrovec-kasina.skole.hr .

    Uredništvo

  • Vugrovečko Miholje

    Dvadesetak kilometara od središta naše prelijepe metropole, na sjeveroistočnim obroncima Medvednice, u dolini vijugavog Vuger potoka, smjestio se Vugrovec. Okružen zelenim šumovitim brežuljcima i vinogradima punim vikendica. U središtu mjesta stoji stoljetna crkva sv. Franje Ksaverskog, a na brdu iznad, usred groblja, stražari crkva sv. Mihovila.

    U Vugrovcu djeluje  KUD „Dragutin Domjanić“, osnovan  1969. godine. Od tada  neprekidno djeluje u tamburaškoj, plesnoj i dramskoj sekciji do 1990. godine kada prestaje s radom.

    Društvo je obnovljeno početkom 2003. godine i trenutno broji 140 aktivnih članova u 3 tamburaške i 4 plesne sekcije. Sudjeluje na mnogim manifestacijama u zemlji i inozemstvu.

    Nastavno na dugogodišnju tradiciju proštenja i proslave prigodom dana Svetog Mihovila – zaštitnika Vugrovca, KUD je organizator manifestacije «Vugrovečko Miholje». Ovim događanjem na simboličan način označava se kraj ljeta i uvod u ranu jesen te početak ubiranja plodova rada na zemlji kroz godinu.

    Ove godine „Vugrovečko Miholje“ organizirano je po 7. put, a održano je od 24. do 30. rujna 2012. godine.

    Od 24. do 28. rujna 2012. godine  ugošćeni su renomirani umjetnici iz zemlje i inozemstva na Likovnim susretima u sklopu „Vugrovečkog Miholja“ .

    Rujanski Likovni susreti Vugrovec 2012. završili su svečanim otvorenjem izložbe, u petak, 28.09.  u Galeriji Farof na Župnom dvoru u  Vugrovcu.

    Svrha ovakvog okupljanja želja je i nastojanje da se na bogatoj kulturnoj baštini stvori projekt kojim će ovaj kraj pridonijeti razvoju i prezentaciji likovne umjetnosti.

    Nakon otvorenja izložbe Likovnih susreta manifestaciju su nastavili hrvatski branitelji natječući se u kuhanju gulaša u 16 grupa. Nakon proglašenja pobjednika hrana se uz  druženje mještana i drugih uzvanika podijelila. Te večeri u društvenom domu otvorena je i izložba radova Likovne kolonije 2011. godine.

    29. rujna 2012. održana je smotra KUD-ova u kojoj je sudjelovalo oko 400 djece koja su demonstrirala dječje igre, pjesme i plesovi iz različitih krajeva Hrvatske.

    kud2

    30. rujna 2012. organizirana je smotra KUD-ova odraslih sekcija iz različitih krajeva domovine koja je započela mimohodom svih sudionika uz predvođenje konjskih zaprega s kočijom i Limene glazbe Petrovsko. Na manifestaciji je sudjelovalo oko 500 izvođača.

    kud4

    Svi izvođači, njih oko 900 bilo je počašćeno specijalitetima iz vugrovečkog kraja, a moglo se probati i domaće vino koje se proizvodi u našem kraju. Uz vinare  organizirani su i prikazi raznih domaćih radinosti i poljoprivrednih proizvoda proizvedenih u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima: unikatni suveniri, košare, pleteni i drveni proizvodi,domaće kupinovo vino, proizvodi od meda, ljekovitog bilja, domaći kolači i dr. Posebnu pozornost privukla je  ETNO izložba narodnih običaja našeg kraja s prezentacijama starog namještaja, odjevnih predmeta i ručnog rada.

    Na manifestaciji je  sudjelovala i Udruga „Gotali“ koja se bavi očuvanjem tradicije starih zanata, a  članovi Udruge vrlo bogatim prikazom starih zanata i radinosti pokazali su kako se to nekad radilo.

    Manifestaciju je posjetilo nekoliko tisuća posjetitelja.

    kud kud5 kud3

     

    Snježana Fišter

     

  • Kašinski i vugrovečki kraj

    karta1

    KAŠINSKI KRAJ

    karta2

    KAŠINA

    kašina

    Naša matična škola smjestila se u samom srcu Kašine. Škola u Kašini osnovana je prije 169 godina. U povijesnim dokumentima Kašina se prvi put spominje 1217. godine u povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., no kao naselje je s još nekoliko sela formirana već u 12. stoljeću.

    kašina škola

    Samo ime KAŠINA stara je slavenska riječ, a znači izvor, česma, čazma (češki kašna = izvor). Tako da nazivi Kašina i Čazma imaju istovjetno značenje. U rimsko pak doba na mjestu Kašine Donje nalazilo se naselje Cassandria. Nekad davno, Kašina s Blagušom i Kašina Donja bili su posjedi u vlasništvu starih hrvatskih obitelji Peta i Veta. U ovim krajevima povijest bilježi kontinuitet naseljavanja i života ljudi od pretpovijesti, preko antike i srednjega vijeka, do današnjih dana. Arheološki lokaliteti na području Kašine su Klačice (iz antike) i Veliko Gradišće (iz antike i srednjovjekovlja). Najstariji arheološki nalaz s ovog područja je kamena sjekira iz Kašine, koja se danas čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

    U vrijeme pokrštavanja starohrvatsko ime Pet zamijenjeno je s Petar, pa odatle ime kašinskoj crkvi: crkva sv. Petra i Pavla.

    crkva sv.Petra i Pavla

    Naši dečki, a u novije vrijeme i djevojke, generacijama su članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kašina, koje ove godine obilježava  87 godina postojanja.

    dvd kašina

    PLANINA DONJA I GORNJA 

    U povijesnim se dokumentima Planina prvi put spominje 1209. godine.  Posjednici dijela Planine Gornje bili su križari, a spominju se daleke 1242. godine. Ti isti križari sagradili su crkvu svetog Jurja koja je postala prošteništem.

    U Planini Donjoj također imamo područnu školu koju pohađaju učenici 1.- 4. razreda, koja je svečano otvorena u rujnu 1990. godine. Davne 1926. već je u Planini otvorena prva pučka učionica, tj. škola s jednim odjelom i 57 polaznika.

    Preko Planine vodi put k poznatom planinarskom domu Lipa koji se nalazi ispod vrha Rog na 709 m nadmorske visine. Na području Planine pronađeni su tragovi materijalnih ostataka iz starijeg željeznog doba (VII. st. pr. Kr.).

    planina gornja planina donja crkva sv. jurja u planini gornjoj planinarski dom lipa

    BLAGUŠA

    Istočno od doline potoka Kašine nalazi se dolina potoka Blaguše, gdje se smjestilo i istoimeno selo. Naziv mu potječe od narodnog imena Blagonja, Blagus, a kršćansko ime «Blaž», na koje podsjeća, samo ga oponaša.

    blaguša 2

     

    Ime “Blagusa” prvi put u povijesnom izvoru nalazimo 1217. godine, a iz isprave kralja Karla iz 1328. saznajemo da se nad dolinom potoka Blaguše uzdizao istoimeni drveni utvrđeni grad.

    blaguša 1

    PREPUŠTOVEC

    prepuštovec

    Prepuštovec je selo nazvano po zagrebačkom prepoštu Cirijaku iz stare obitelji Kuča koji je tamo bio posjednik i čiji se vinogradi spominju već 1217. godine.

    (tal. preposto, lat. praepositus – pretpostavljen; poglavar katoličkog samostana, prior, starješina kanonika)

    U Prepuštovcu je 1936. osnovana Prva vinogradarska zadruga prigorskih vinogradara, a 1939. je počela i gradnja vinskog podruma po uzoru na podrum Vinarske škole u Kölnu. Mnogi se još uvijek sjećaju i Zagrepčanima omiljenoga izletišta Zagrebački plavi.

    zagrebački plavi

    VURNOVEC

    vurnovec

    U idućem selu Vurnovcu se u davna vremena nalazila «sudčija» za sela Gajci, Paruževina i  Prepuštovec. 1345. kao vlasnik posjeda spominje se Ivan Morić. Na području Vurnovca otkopani su ostatci villae rusticae iz rimskog doba.

    PARUŽEVINA

    paruževina

    Lijevo od Vurnovca nalazi se selo Paruževina. Prozvano je po plemiću Pariziju, gradskom kastelanu koji je tamo bio kastelan u službi zagrebačkoga biskupa Augustina Kažotića početkom XIV. st.

       (lat. castellum – utvrđeni dvor, zamak, tvrđava, kula, bedem; kastelan – 1. u srednjem vijeku - osoba koja je čuvala tvrđavu, 2. kasnije – nadzornik zamka ili javne zgrade, 3. stražar kod katoličkih hramova)

    1861. selu je pripadao i plemićki dvor Čanjevo. I danas u Paruževini postoji očuvana kurija Marochini, u vlasništvu obitelji Marochini čiji potomci sad žive u Zagrebu, sagrađena krajem XVII. st. navodno na ostatcima “staroga burga”.

    GAJCI

    gajci

    Posljednje selo kašinskoga kraja su već spomenuti Gajci. Prve vijesti o tom selu datiraju iz XVII. st., točnije iz 1630. godine.

    VUGROVEČKI KRAJ

    karta3

     VUGROVEC

    vugrovec

     Škola je u Vugrovcu počela djelovati 1836. godine, a 1855. je sagrađena školska zgrada, koju je zatim srušio potres 1880. Zatim je sagrađena zgrada škole koja još i danas postoji, a služila je sve do 1962. (nedavno je adaptirana i služi kao društveni dom, te kao sjedište KUD-a Dragutin Domjanić). Te 1962. je na brijegu Kantaš, na kojem se upravo nalazimo, sagrađena nova škola, koja je nedavno obnovljena.

    Već 1200. godine u listini kralja Emerika spominje se posjed Ugrina. Nešto kasnije, za biskupa zagrebačkog Stjepana Babonića, Ugra prelazi u vlast biskupa. Biskup Timotej ovdje je krajem 13. st. podigao grad. Zagrebački biskup Mihalj (1295.-1303.) proglasio je mjesto Ugra slobodnom općinom i osnovao trgovište. Po biskupu Mihalju ime nosi i stara kapela sv. Mihalja. Svake se godine 3. listopada obilježava Miholje, a 9. svibnja Miholjice.

    kapela svetog mihalja

    Imena Ugra i Vugrovec najvjerojatnije ne potječu od imena naroda Ugra ili Mađara. Naime, između 12 hrvatskih plemenskih starješina koji su 1102. godine potpisali ugovor s kraljem Kolomanom nalazio se i župan Ugrin od roda Kukara. Ime Ugrin iste je osnove kao i Okor, Okroša, kao i Hogor, Hugor ili Vogor, Vugor ili Vugriša. U vugrovečkom selu koje se nalazi iznad kapele sv. Mihalja, a prije se zvalo Slatina, najčešće je prezime Vuger, pa se sada naselje zove Vuger-selo.

    Kroz vugrovečko područje prolazile su stare rimske ceste prema Ptuju i prema Zagorju preko Laza, ali su zabilježeni i prapovijesni tragovi života još iz autohtone ilirsko-keltske kulture koja se oslanja na kulturu antike. Na samom ulazu u Vugrovec, prije župnog dvora, nalazi se lokalitet Kamenica gdje je navodno pronađena popularna statua Ikara koja se danas čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U rimsko doba na području Slatine u Vugrovcu sagrađena je velika villa rustica, te su na istom lokalitetu nađeni rimski srebrni novac, fibule (ukrasne kopče), ostatci keramike itd. – sve iz III. st. Jedan od najvažnijih rimskih nalaza iz prve pol. III. st. na širem zagrebačkom području je mramorni kip Ikara, iskopan u Vugrovcu 1892. godine.

    kip

    Župna crkva sv. Franje  se prvi put spominje 1343. godine.

    župna crkva svetog franje

    MARKOVO POLJE

    markovo polje

    Put u Vugrovec vodi nas nekad nenaseljenim Markovim Poljem, koje danas gotovo dodiruju Nove Sesvete. Markovo Polje nosi ime bivšeg plemenskog vlasnika, sesvetskog Marcislava (ili Markuša), pokrštenog u Marko. Danas je nažalost Markovo Polje najpoznatije po Gradskom groblju.

    groblje

    Na području Markovog Polja arheološki je lokalitet Svinjarevo iz antičkog doba gdje su pronađene rimske nekropole (groblja) iz II. i III. st. U antičko doba ovuda je prolazila rimska cesta.

    DOBRODOL

    dobrodol

    Na Markovo Polje se na putu za Vugrovec nastavlja selo Dobrodol. Dobrodol se vjerojatno nekad zvalo Dolac, a zagrebačkoj ga je biskupiji poklonio bački prepošt Hulos. Dobrodol je staro srednjovjekovno naselje koje se 1334. spominje u Kaptolskim statutima. U Dobrodolu se sve do 1918. održala stara kućna zadruga Puđak.

    GORANEC

    goranec

    Goranec se nalazi na istoimenom potoku, a spominje se i kao Goranci ili Gorjanci. Ime mu vjerojatno potječe od imena plemenskog vlasnika Haranka koji se spominje 1201. kao međaš Čučerja. U selu se nalazi kapelica Srca Isusova, a 1970. godine izgrađen je i Dom kulture.

    kašelica srca isusova

    ĐURĐEKOVEC

    đurđekovec

    Uz cestu koja vodi od Sesveta prema Kašini, sjeverno od Dobrodola, a istočno od Vugrovca, leži selo Đurđekovec. Đurđekovec je bio naseljen još u rimsko doba, otkad datiraju arheološka nalazišta iz toga kraja. Đurđekovec je očito novije srednjovjekovno naselje jer se spominje tek 1531. godine.

    PREKVRŠJE

    prekvršje

    Lijevo od Kašinske ceste, putem uz dolinu potoka Kostanjca, dolazimo u Prekvršje. Prekvršje je, kao i Đurđekovec, novije naselje, na karti iz 1822. upisano je kao “Prekversje”. Danas je to lijepo i razgranato naselje s novom školom i vrtićem u središtu.

    prekvršje2

    KAŠINSKA SOPNICA

    Nešto poviše Prekvršja, u lijepoj kotlini smjestila se Sopnica Kašinska. Ime joj dolazi od prvotnoga plemenskog gospodara Sepena, rođaka vugrovečkih Hugora ili Vugora.

    sopnica

    Prvi put se u povijesnim izvorima spominje 1252. godine.

    KUČILOVINA

    kučilovina

    Nešto više uz istoimeni potok nalazi se selo Kučilovina, čiji naziv podsjeća na staru porodicu Kuča, kašinskih plemića.

    Ovom prezentacijom prikazali smo mjesta koja čine naš kašinski i vugrovečki kraj.

    Prezentaciju izradili učenici osmih razreda pod vodstvom prof. Renate Budak Lovrić

  • Kako su živjeli naši stari

    Klikom na ovaj link možete preuzeti prezentaciju projekta učenika 4.d razreda Osnovne škole Vugrovec-Kašina. Radi se o projektu "Kako su živjeli naši stari", a voditeljica projekta je učiteljica Snježanom Prusec-Kovačić.

    Napomena: prezentacija je u PDF formatu, pa za pregledavanje na računalu morate imati instaliran PDF čitač.

  • LiDraNo 2012

    U školskoj godini 2011./2012., učenici 4. razreda PŠ Prekvršje nastupili su na Općinskoj, a potom i Gradskoj smotri LiDraNo. Predstavili su se duhovnom poezijom prikazanom kroz kazalište sjena. Njihova se predstva zvala Ptica duše, a uvježbala ju je učiteljica Nataša Lambevska. Predstava je bila tehnički vrlo zahtjevna, s brojnim svjetlosnim i zvučnim efektima te je, kao takva, polučila veliki uspjeh i odlične kritike Povjerenstva za dramsko - scenski izraz. Za male lutkare iz Prekvršja to je značilo izvrstan uspjeh, pohvale za njihov rad i trud, lijepo kazališno iskustvo i ogromnu motivaciju za daljnji rad.

                                                                                                           Nataša Lambevska

  • Biseri

    • Mezopotamija je nizina kojom teku dvije veće rijeke MEKA i MEDINA (Stvarno ne znam od kada gradovi teku, očigledno moderna znanost čini čuda :))
    • Najviši vrh Himalaje zove se MATE WERET (za Mate razumijem,  čovek iz Hrvatske mu je dao ime, samo ovaj Weret ne razumijem )
    • Dalmatinski tip obale je tip obale u kojem PREVLADAVAJU DALMATINCI (osim u vrijeme turističke sezone, onda je...njemački? Češki?)
    • Depresija je MRTVO MORE, NI NE TONEŠ KADA SI U NJEMU (to je dobra depra, u nju ne možeš „potonuti“)
    • Tsunami je VISOKI VAL IZAZVAN ODVODNIM VODAMA (ljudi, lakše s tuširanjem, izazvati ćete tsunami!)
    • Na prvom crkvenom saboru u splitu raspravlja se o SMRTI DMITRA ZVONIMIRA (1. Crkveni sabor u Splitu bio je 925.g., a Zvonimir je umro 1089.g – očigledno su ljudi na Saboru imali proročke sposobnosti)
    • Najpoznatiji spomenik glagoljaške umjetnosti je PACTA(Baščansku ploču spominjali smo na povijesti, ali i na hrvatskom...očigledno nije bilo dovoljno)
    • Nakon crkvenog raskola, zapadni kršćani zovu se PRAVOSLAVCI, na čelu im jesa sjedištem u gradu CARIGRADU. (stvarno ne razumijem zašto onda papa dolazi stalno u posjetu Hrvatima pravoslavcima)
    • Najvažnija osoba u srednjevjekovnom selu bio je KARLO VELIKI zato što je on jedini znao DAVATI i DIJELITI. (ova tvrdnja baca novo svjetlo na život Karla Velikog – kakvi dvorci i raskoš, Karlo je živio na selu! I uživao davati i dijeliti.)
    • Najvažnija osoba u srednjevjekovnom selu bio je KARLO VELIKI zato jer je on jedini znao ZA CRKVU i FRANAČKU DRŽAVU (čini se da su Crkva i Franačka država bile vrlo tajnovite organizacije)
    • Navedi barem 3 svjetske religije. CRNCI, ŽUTA, BIJELA.(rase, religije...ma sve je to isto)
    • UNICEF se brine za prava MUZEJA I OKOLICA (eto, netko se mora brinuti i za prava muzeja,na recimo, sretno djetinjstvo,  ali ne razumijem kakva to prava imaju okolice?)
    • Sjediše Europske unije je u gradu NEW YORKU (Europska unija svojim nazivom očigledno podsjeća na Sjedinjene Američke Države i grad u njima)
    • Danas na Zemlji živi oko 7 MILIJUNA stanovnika (uh, dakle skoro polovica Zemljana su Hrvati)
    • Danas na Zemlji živi oko SEDAM (7) stanovnika (posao učitelja je jako stresan, ja ih samo u jednom razredu vidim puno više, mora da mi se priviđa)
    • Mandarinski kineski ne možemo zvati svjetskim jezikom zato što NJIME GOVORE SAMO JAPANCI (e sad sam zbunjen – kojim jezikom onda govore Kinezi? Japanskim?)
    • Što je NATO? ORGANIZACIJA KOJA SE BRINE DA SVI IMAJU PITKE VODE (naravno, i pitku vodu treba svima osigurati nuklearnim podmornicama, tenkovima i nosačima zrakoplova)
    • Službeni jezik u Bizantu bio je GLAGOLJICA (ma vidi ti Konstantina i Metoda, uspjeli su glagoljicu proširiti i više nego što se mislilo...a osim toga, glagoljica je pismo, a ne jezik.)
    • Tlaka je KADA NETKO NEKOGA PRITIŠĆE (kao npr. mi učitelji djecu sa strašnim pitanjima)
    • Drava izvire u AUSTRALSKIM ALPAMA (kakav Nil, Drava je najduža rijeka na svijetu! Ima hrpa kilometara od Australije do Europe...)
    • Navedi barem 2 vrste slabije plodnog tla. JELA, SMREKA, BOR, HRAST KITNJAK (sada mi je jasnije zašto nam je poljoprivreda u lošem stanju)
    • Kristijan Prugovečki, prof. geografije i povijesti
  • Osmaši u Povijesnom muzeju, te u Muzeju suvremene umjetnosti

    Učenici osmih razreda Osnovne škole Vugrovec-Kašina uputili su se 16.listopada 2012. na terensku nastavu u Zagreb, točnije u Muzej suvremene umjetnosti i Povijesni muzej. Izlet je započeo ukrcavanjem učenika u deset sati.

    Prvo odredište bio je Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Muzej je utemeljen 21. prosinca 1945. osnivanjem Gradske galerije suvremene umjetnosti, s ciljem dokumentiranja i promoviranja suvremene umjetnosti. Isprva se nalazio u palači Kulmer na Gornjem gradu. Kasnije je, 1998. godine, donesena odluka o gradnji novog muzeja na križanju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik u Novom Zagrebu. Građen je prema projektu arhitekta Igora Franića. Kamen temeljac je postavljen 2003. a muzej je otvoren 11.prosinca 2009. Učenici su mogli pogledati stalni postav pod nazivom „Zbirke u pokretu“ . Poseban doživljaj je bio spustiti se čudnovatim toboganom čiji je autor Carsten Holler.

    1

    Naše sljedeće odredište bio je Povijesni muzej. Tema izložbe pod nazivom "Domovinski rat" je sjećanje na bolno razdoblje hrvatske povijesti, čiji su „odjeci“ svakodnevno prisutni kako u javno-političkom životu tako i u svakodnevnom životu svakog čovjeka. Izložba se sastoji od pet izložbenih cjelina. Izložba u uvodnom dijelu donosi refleksije Domovinskog rata 20 godina poslije u hrvatskoj svakodnevici te sjećanja sudionika. U središnjem dijelu izložbe prezentira se kronološko-tematski prikaz Domovinskog rata. Kraj izložbe svojevrsni je hommage svima onima koji su sudjelovali u ratu i dali svoj život za domovinu."

    2

    Po završetku izložbe, učenici su dobili slobodno vrijeme koje su mogli iskoristiti za razgledavanje i šetnju gradom. Prepuni novih spoznaja i radosni, vratili smo se svojim domovima.

    Petra Maljak, 8.a

  • PŠ Prekvršje sastavci

                             

    Kako je baka nadmašila Zorana Vakulu

     

    Zima je konačno tu, a od snijega ni traga ni glasa!

    Ivica i njegovi prijatelji željno su očekivali odgovor na pismo poslano Baki Zimi. Što je vrijeme brže prolazilo, Ivica je bio sve sigurniji da je njegov tata pogriješio negdje u pisanju adrese. Obasuo ga je pitanjima o tome je li nalijepio poštansku marku, je li napisao točnu adresu, da nije možda zaboravio napisati poštanski broj... Na sva ta pitanja tata se smješkao i odmahivao glavom. Jednoga dana, ušminkani i sređeni meteorolog Zoran Vakula  rekao je da do kraja tjedna vrijeme ostaje hladno i tmurno, ali bez snježnih pahulja. No, Ivičina baka tvrdila je suprotno. Hodajući po kući, bol u nogama i kralježnici pripisivala je skorašnjoj promjeni vremena. Moglo bi uskoro sniježiti! Tata je sebi u bradu promrmljao kako njegova punica, po zanimanju kuharica, odjednom može bolje znati prognozu od stručnjaka meteorologa. Ivica nije ništa na to rekao ali je u sebi priželjkivao bakinu prognozu. I zamislite, baka kuharica je matirala Zorana Vakulu!!! Samo, nije predvidjela snijeg u tako velikim količinama.

    Ivici i njegovim prijateljima obilan snijeg uopće nije smetao, dok su odrasli muku mučili čisteći ga. A bili su i sretni jer je pismo stiglo.

     

                                                                                    Tomislav Antić, 4.e

                                                                                     PŠ Prekvršje

     

    Kak zgledi jen moj dan

     

    V jutre se moram rane zdiči, a tak mi se ne da!

    Moram  još zube oprati i umivati se, a to je još grdeše. Ajd, to nekak preživim i onda v školu... Tam moram miren biti i poslušati vučitelicu, a misli su mi na beciklinu i igralištu. Projde i to nekak al sam da ne dobim zadaču. Kad dojdem dimum, pak sem nastradal! Moram rešiti tu zadaču. Teškom mukom to napravim i več sem skore na beciklinu, ali ne...Sad me je pak otec zapregnul da mu pomognem kukurizu stovariti. Tak je došla noč ,a ja se nisem išel vojziti ni loptati.

    A valda zutra ne bu tulike posla! Valda bu se i vučitelica smilovala pa bum imel vremena i za landranje.

     

                                                                                 Karlo Kezerić, 4.e

                                                                                 PŠ Prekvršje

  • Bakina kuharica

    Ove školske godine Mirjana Novak, dipl.kateheta i Snježana Prusec – Kovačić , dipl. učiteljica RN rade na projektu BAKINA KUHARICA.

  • Jezični savjeti

    SPOJNICA NIJE CRTICI DVOJNICA!

    U računalno pisanim tekstovima, kao i u onim tiskanim često se primjećuje nerazlikovanje crtice i spojnice. U nekoliko crta objasnit ću kada bi trebalo koristiti koji od ova dva pravopisna znaka koji se i grafijski razlikuju.

    Spojnica (-) je kraća i piše se bez razmaka između riječi kojima se pridodaje. Nju pišemo pri pisanju dvostrukih prezimena (Brlić-Mažuranić), kod deklinacije kratica (KGZ-a), pri rastavljanju riječi na kraju retka, u polusloženicama (remek-djelo). Crtica (–) se od spojnice ne razlikuje samo duljinom, već je pri pisanju crtice potrebno odijeliti riječ od znaka razmacima. Crtica služi za označavanje duže stanke u tekstu, koristimo ju pri dodavanju umetnutih rečenica, njome zamjenjujemo prijedlog do (2010.  – 2012.).

    Zato, nemojte izjednačavati ova dva razgotka i zapamtite različite nazive jer ni jedan od njih nije ni minus niti povlaka!

     

    SATOVE NOSITE NA RUCI!

    Iako će svatko pravilno reći da je pogledao na raspored sati koje knjige bi trebalo spremiti u školsku torbu i ne će ga nazivati rasporedom satova, većina će uredno reći da im je na satovima tjelesne i zdravstvene kulture zanimljivo, što naravno nije točno, jer se satovi nose na rukama ili vise na zidu, a za nastavnu vremensku jedinicu u trajanju od 45 minuta pravilno je koristiti množinu – sati. Zapamtite da su satovi sprave za mjerenje vremena, dok su sati dvadeset i četvrti dio dana ali i vremenske jedinice nastave. Želim vam brojne zanimljive školske sate!

     

    PISANJE NADNEVAKA

    Pri pisanju nadnevaka ne bi trebalo koristiti nulu već je pravilno napisati 12. 4. 2013., ako već nadnevak želimo napisati brojkama. Najpravilnije je dan pisati brojkom, a mjesec riječju s time da naziv mjeseca obavezno dolazi u genitivu. 12. travanj 2013., zapravo bi trebao biti 12. travnja 2012.

  • Jezična patrola

    Dragi naši čitatelji!

    Sudjelujte i vi u našoj jezičnoj patroli! Prijavite nam sve gramatičke i pravopisne nepravilnosti koje primijetite u reklamama, tiskovinama, na internetu ili kojem drugom mediju! Pomozite nam da ukažemo na pogrješke i da potaknemo svijest o važnosti pravilnog izražavanja! Svoje prijave šaljite na mail redakcije Zvona!

    Hvala Vam!

  • Energetski tjedan

    Na brežuljku između dvije ceste smještena je naša škola.Često smo stajali ispred škole i promatrali vjetrenjaču iznad šume na suprotnom brežuljku. Da, dobro ste pročitali:vjetrenjaču.

    Saznali smo da ju je sagradio tata naše suučenice Ane Vuger.

    1 2

    U sklopu energetskog tjedna (u svibnju) organizirali smo izvanučioničku nastavu i otišli do doma naše Ane. Dočekao nas je, vrlo srdačno, njezin tata, zec i cvrkut ptica.

    3 4

    Tata, Ivan Vuger, objasnio nam je svrhu vjetrenjače. Nije bilo vjetra pa su njena krila mirovala, a mi smo u čudu slušali priču kako okrećući se na vjetru proizvodi dio struje za njihovo kućanstvo.

    Tata je dokazao da se i u našem kraju može na ekološki način proizvesti električna energija.

    Nakon druženja s Aninim zekom i igre uz slušanje cvrkuta ptica, vratili smo se obogaćeni novim spoznajama, u našu školu.

    Pripremile učiteljice Bernarda Hvalec Mihelić i Snježana Fišter

  • Molitva jedne vjeroučiteljice

    Neizvjesnost me ponekad poput bremena do te mjere pritišće da bih se najradije zaustavila na onome što sam već ostvarila, u čemu se osjećam sigurnom i zaštićenom. I bilo bi sasvim opravdano ostati u okvirima dosadašnjih  postignuća, spoznaja i umijeća kada u sebi ne bih osjećala čežnju za novim znanjima, za novim susretima.

    Znati, ne mnoštvo raznovrsnih informacija, nego znati dublje i sveobuhvatnije o životu –  to je potreba i hrana bez koje ljudsko biće ne može u punini živjeti.

    Dolazim u svoj razred i gledam ta pospana, ponekad umorna, ponekad vrlo odmorna i budna lica, lica s upitnikom, odlutalim mislima, lica sa zagonetnim ili sanjarskim osmijehom. Svatko ima svoju priču, misli, strahove, radosti... čine se daleki, nezainteresirani za ono o čemu ćemo govoriti.  Ipak, s vremena na vrijeme, dogodi se neki trenutak, mnogo važniji od svih velikih istina koje djecu učimo u školama. Trenutak može biti sasvim banalan, kao npr. otkriće  pauka  na prozoru  učionice. I onda, kao odgovor na izazov mog učenika kako bih o tome mogla napisati pjesmu, nastanu  jednostavni stihovi zahvaljujući kojima ćemo taj trenutak upamtiti i kad više odavno ne budemo dijelili jutra u učionici. Trenutak kada otvorimo prozor u beskrajna prostranstva koja nam Bog otkriva, ali koja često ne vidimo. Moji učenici se bude, smiju, suosjećaju, dive.  Zaboravljaju da su tata i mama posvađani, da imaju test iz matematike... Njihovo divljenje ponese i mene, i učim od njih dobrotu,  jednostavnost,  životnu radost i pouzdanje, nadu u radostan dan i bolje sutra...  Kad biljke ujutro osjete sunce, počinju živjeti. Kad ljudi izjutra osjete srce nekog čovjeka, dolaze u život. Čovjeku treba nešto što će ispuniti njegovo srce toplinom i ljubavlju.  Tada tmurne oblake s lica zamijenjuje sunce, a slomljena srca iscijeljuje  Božja ljubav. Svi smo radosni i prihvaćeni, divimo se svijetu, prirodi, ljudima. Sat vjeronauka postaje sat otkrivanja, radosti, povjerenja.

    U mom razredu puno je bisera, njih tridesetak. Svaki od njih je poseban, neobičan, svaki ima svoju boju i oblik, svaki ima svoje misli i svoju dušu, svoje nade, maštanja, snove... Svaki dolazi iz svoje obitelji. Ponekad njihova obitelj i mi koji ih poučavamo zaboravimo da su oni biseri. Gledamo ih kao da nisu ništa posebno. A oni to jesu. Svaki od njih se rastuži nad mrtvim paukom, napuštenom životinjom, osamljenim čovjekom. Svaki od njih s lakoćom oprašta prijatelju koji ga je maločas povrijedio. Svaki s lakoćom otvara srce, oduševljava se ljepotom i posebnošću  Božjih stvorenja... Svaki mašta, sanja i zamišlja Boga i sebe u njegovom naručju, svakom je sve moguće, kada meni izgleda nemoguće. U njihovim mislima ljudi mogu letjeti i vinuti se u nebeska prostranstva. Oni teško pamte definiciju otajstva, ali  bolje od odraslih, znaju što je otajstvo, bolje ga naslućuju i vide.

    Pomozi mi, Bože, da nikada, ni na trenutak, ne zaboravim da su oni tvoji biseri poslani meni da bih bila plemenitija i bolja.

    Gospodine, učini da više nego iz mojih usana ljubav govori iz nježnosti mojih ruku, iz srdačnosti moga smiješka i iz pažnje moga srca.

    Da moji susreti s drugima obogaćuju mene i njih,

    da moji vjeroučenici u mojim očima otkrivaju tragove Božje blagosti,

    da moje predrasude ne opterećuju moju budućnost i ljude koje susrećem.

    Da se svi u mojoj blizini osjete ljudima vrijednim poštovanja,

    prekrasnim i jedinstvenim Božjim stvorenjima.

    Daj mi srce osjetljivo za druge, srce koje prihvaća i ne osuđuje nikoga.

    Daj mi, Bože, ne ono što želim, nego ono što trebam da bih upalila plamen vjere u srcima svojih vjeroučenika i da gledajući mene, krenu prema tebi...

    Mirjana Novak

  • Imati, ne imati, biti, ne biti...

    U zadnje vrijeme puno se govori o siromaštvu, krizi i svatko od nas često razmišlja i govori o tome. Govori se puno. Kada bi se više djelovalo, a manje govorilo, mislim da bi bilo puno bolje. Svima! I onima koji daju i onima koji primaju. Kada vidim nekoga kako prekopava kontejner tražeći nešto, rastužim se. Zamislim kako bi bilo da sam to ja. Ne bih se baš ugodno osjećala. Božić se približava, ljudi kupuju, troše, a oni koji nemaju sanjare ili se sjećaju nekih radosnih dana kada su  na Božić bili sa svojim najdražima, kada je kuća mirisala po makovnjači i  kiflicama. Razumijem koliko im je teško, poznat mi je taj osjećaj jer sam i ja bila u sličnom položaju. Nisam mogla slaviti Božić sa svojim roditeljima, braćom, sestrama. No, ja ipak nisam bila sama, pored mene su bili ljudi koji su se brinuli za mene, pružali mi potporu kada mi je bilo najteže, voljeli me i učili životu. Zahvaljujući njima, sve sam izdržala. Tako i ja jednoga dana želim pomagati ljudima i biti uz njih kada im je teško. Često ljudi govore „jadna ta djeca iz Caritasa, sigurno im je teško.“ Da, teško nam je jer ne možemo biti sa svojima i zbog naše, često traumatične,  prošlosti. No, umjesto da se žalim, zahvaljujem Bogu i ljudima koji nam pomažu, brinu o nama, doniraju sve i svašta, druže se s nama. Vjerujte mi, ima puno ljudi i djece kojima je pomoć potrebnija nego nama. Mi imamo skoro sve, krov nad glavom, sobu, čist krevet, odjeću i hranu. Mnogi to nemaju i ja želim biti ruka koja im pomaže i  miluje ih, oči koje ih milo gledaju, uši koje slušaju, srce koje voli i suosjeća.  Većina mojih vršnjaka sanja o tome kako će biti bogati, uspješni, slavni...Meni se to čini uzalud potrošenim životom. Od svoje 8. godine razmišljam o tome da pomažem drugima, starijima, bolesnima, nemoćnima. I hoću! Možda neću učiniti neko veliko djelo o kojemu će se naveliko govoriti.  Ja samo želim vidjeti osmijeh na licima onih čija su lica izmučena patnjom, pokazati im da  još uvijek postoje dobri ljudi, da nekome nešto znače, da ih netko prihvaća i voli bez obzira na sve. To je moja životna želja i trudit ću se da je ostvarim. Ja znam, jer sam sama iskusila, kako je to kada ti netko pomogne. Srce ti je tada spokojno veselo, osjećaš toplinu i  znaš što znači biti čovjek.

    Je li tvoje srce spokojno? Jesi li učinio ono što trebaš i možeš?

                                                                                      Vedrana Bogdan, 7.c

     

  • Engleska pričaonica

    Engleska pričaonica je projekt u kojem su sudjelovali učenici trećih razreda u Vugrovcu. Koristeći tradicionalne priče i pjesme učenicima sam pokušala približiti kulturu i književnost engleskog govornog područja. 

    engleski 2

    Uz svaku priču ili pjesmu imali smo različite kreativne zadatke kao što su izrada priče u slikama, izrada plakata, izrada kartica za memori i slično. Učenici su rado igrali prigodne igre i uživali u projekcijama.

    eng1

    Uz poznatu pjesmu Wheels on the Bus bavili smo se i temom prometa, crtali prometna sredstva, prometne znakove.  U suradnji s njemačkom radionicom i  nekim učenicima viših razreda od tih crteža je nastala englesko-njemačka slikovnica.

    U slikovnici možete naučiti engleske i njemačke nazive osnovnih prometnih sredstava, pročitati pjesmu i priču, pogledati prometne znakove i vidjeti razliku između čiste i prljave prirode te koje je ekološki prihvatljivo ponašanje. Ima i savjeta o tome kako se ekološki ponašati a možete i vidjeti koliko ste ekološki nastrojeni rješavajući naš kviz.

    Slikovnicu u PDF formatu možete preuzeti klikom ovdje.

     

    tekst i fotografije: Nina Rezo

     

  • Europski tjedan mobilnosti

    19. rujna u MŠ Kašina obilježili smo Dan mobilnosti tako što smo održali natjecanje u poligonskoj vožnji spretnosti biciklom i koturaljkama. Učenici su taj dan u školu mogli ponijeti skejtbord, bicikl ili koturaljke i na poligonu su mogli pokazati svoju spretnost i vještine.

    Europski tjedan mobilnosti održava se svake godine od 16. do 22. rujna diljem Europe ali i na drugim kontinentima. 22. rujan ujedno je i Europski dan bez automobila, a cilj ove manifestacije je poticanje svijest o potrebi djelovanja protiv zagađenja uzrokovanog motoriziranim prometom u urbanim sredinama. Važnosti koje se promiču ovim događanjima vezani uz Europski tjedan kretanja su upravo svjesnost o mobilnosti ali isto tako i važnost zaštite ozonskog omotača pa samim time i okoliša u cjelini. Ovogodišnja tema manifestacije glasi „Moving in the Right Direction“, stoga vas sve pozivamo da krenemo zajedno u pravom smjeru!

    U videu pogledajte kako je izgledao naš poligon.

    Marta Budek, 6.b

  • Škola za njegovanje makedonskog jezika i kulture

    Dorian, Damjan i David Lambevski učenici su naše škole, ali i Škole za njegovanje makedonskog jezika i kulture.

    Škola za njegovanje makedonskog jezika i kulture održava se u 7 hrvatskih gradova: Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu, Rijeci, Puli i Splitu. Organizira se za učenike makedonskih korijena, učenike priradnike makedonske nacionalne manjine, ali i za sve ostale učenike koji ničime nisu vezani uz Makedoniju, a žele naučiti makedonski jezik i pismo te naučiti nešto o toj zemlji kroz pet nastavnih predmeta: makedonski jezik, geografiju, povijest (istoriju), likovnu kulturu i glazbenu (muzičku) kulturu.

    U Zagrebu se  Škola za njegovanje makedonskog jezika i kulture održava u Osnovnoj školi Nikole Tesle u Prečkom i broji 25-ero učenika od 1. do 8. razreda. Poučava ih učiteljica Despina Belčovska-Velinska. Nastava se odvija subotom u dvije skupine. Zaključna ocjena se upisuje u svjedodžbu kao ocjena iz izbornog predmeta.

    Tijekom školske godine, učenici sudjeluju na različitim manifestacijama. Svojim recitalima na makedonskom jeziku i s elementima makedonskog folklora, uvijek zablistaju na pozornici i dirnu u srce sve Makedonce koji žive daleko od svoje domovine. Često ugošćuju poznate osobe, poput: veleposlanika Republike Makedonije u Republici Hrvatskoj, predsjednika Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj, predsjednika Vijeća makedonske nacionalne manjine, svećenika (protojereja) Makedonske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj i sl., a posebno ih se dojmio posjet Kire Lazarova, proslavljenog rukometaša „Croatia osiguranja Zagreb“ i makedonskog reprezentativca.

    KIRE LAZAROV 3

    Nakon šestodnevnog radnog tjedna, učenici Škole za njegovanje makedonskog jezika i kulture odlaze kući umorni, ali i obogaćeni novim znanjima o zemlji svojih predaka te ispunjeni druženjem i ugodnom radnom atmosferom u Školi.

    AMBASADOR DANČO MARKOVSKI DIPLOME DIPLOME 2
    KIRE LAZAROV KIRE LAZAROV 2 Tome Apostolski
    NASTUP-RECITAL UČITELJICA DESPINA

     tekst i fotografije: Nataša Lambevska                                                                                                                                       

  • Obilježili smo Europski dan jezika

    U osnovnoj školi Vugrovec-Kašina dana 26. rujna 2012. na prigodan smo način obilježili Europski dan jezika. Sudjelovalo je nekoliko razreda. 5.b (moj razred)  je na satu hrvatskog jezika s prof. Dijanom Dill razgovarao o važnosti učenja stranih jezika i  kako nam strani jezici pomažu da se lakše sporazumijemo s drugim ljudima i tako osim jezika upoznamo i njihove kulture. Zaključili smo da je budućnost nezamisliva bez znanja barem jednog stranog jezika. Također smo izrađivali plakate na kojima smo svi preveli "Razgovaraj sa mnom" na nekoliko jezika. Crtali smo i bojali zastave europskih zemalja. Na jednom  satu hrvatskog jezika obradili smo temu "Uvod u lingvistiku" i tada smo naučili da se europski jezici dijele na tri velike skupine: germanske (njemački, engleski, nizozemski, danski, švedski, norveški i islandski), slavenske (ruski, ukrajinski, bjeloruski, poljski, češki, slovački, srpski, hrvatski, bošnjački, slovenski, makedonski i bugarski) i romanske (francuski, španjolski, portugalski, talijanski i rumunjski) .

    100 2599

    Zanimljivi podaci su da u Europi postoji 350 stranih jezika, a oko 50% ljudi na svijetu govori više stranih jezika. 6. a je prevodio izreke o jezicima sa raznih stranih jezika, dok je 6. b  na nekoliko jezika preveo izraz "Volim te". Na satu engleskog jezika s prof. Tamarom Jovanović također smo govorili o važnosti učenja stranih jezika, a posebno engleskog koji je uz francuski, službeni jezik vijeća Europe. Teme vezane uz taj važan dan, obrađivale su se i na satima njemačkog jezika. Za kraj možemo zaključiti da je svima poznata izreka: "Koliko jezika govoriš toliko i vrijediš" točna i istinita.

     100 2603

     

    Lijepi pozdrav!

     

    Schöne Grüße!

     

    Best regards!

     

    Saluti piu belli!

     

    Lovro Denić, 5.b

    Fotografije: Dijana Dill

  • Kaj su jeli naši stari

    Sigurno su se mnogi od vas već puno puta susreli s rečenicom „Kaj su jeli naši stari?˝, možda ste se isto pitanje i zapitali, a mnogi se sigurno nisu bavili proučavanjem istoga. Naravno da među vama ima i onih koji su upućeni u to što su naši stari jeli. Kako bih i ja postao jedan od njih odlučio sam istražiti tu temu te napisati ovaj članak...

    Teško je uspoređivati današnji i nekadašnji način prehrane, no jedno je sigurno – naši stari su se hranili zdravije. Možda oskudnije, ali zdravije. Mlade se žene danas trude kuhati i svoje obitelji nekako okupiti oko stola, ali znamo kako je to teško izvedivo pored užurbanog ritma života. I pitamo se kako je to uspijevalo našim starima? Nekad je to bilo drugačije. Mladi su radili na polju, a baka je bila kod kuće i kuhala. Cijela kuća je mirisala po svježem kruhu. Toga više nema danas. Danas smo navikli na industrijsku tj. brzu hranu. Naši stari također su imali jedan oblik brze hrane. Naime, oni naravno nisu imali hladnjak ili zamrzivač pa su meso morali čuvati nekako drugačije. Zapečeno svinjsko meso pohranjivalo se u masti i tako se moglo se očuvati čak dvije do tri godine. Važno je samo kad se meso vadi iz banje, ostatak ponovno zaliti mašću kako ne bi bilo dodira sa zrakom. To je bila brza hrana. Ljeti, kad je bilo puno radova u polju i nije bilo vremena za kuhanje, pečeno meso se vadilo iz banje uz to se narezalo nešto na salatu i eto vam starinske brze hrane.

     

    DORUČAK:  

    žganci od kukuruznog brašna

    sir s vrhnjem

    bijeli žganci s prženim špekom

     

    TOPLA PREDJELA:

    njoki s vrganjima 

    gljive s jajima i palentom

    ječmena kaša s vrganjima

     

    GLAVNA JELA:  

    juha od domaće kokoši sa   noklicama

    prežgana juha

    prigorski gulaš

    krvavice sa zeljem

    buncek s prilogom

     

    DESERT: 

    tenka gibanica

    zlevanka

    zapečeni štrukli

     

    VEČERA:  

    bijele devenice

    pečena patka

    čvarci

     

    Tako su otprilike izgledali nekadašnji obroci.

    Saznao sam da su devenice debele kobasice u koje idu jagli (grubo mljeveni kukuruz) i komadi mesa. Rukom se nadijevaju široka crijeva.

    devenica

    Tenka gibanica sadrži nadjev od sira, vrhnja, jaja, kukuruznog brašna, kiselog mlijeka  i malo griza. Tanko se razvalja tijesto (sol,voda, brašno, mast). To se izlije na mlinac i ispeče. 

    tenka gibanica

    Također ima tu i puno drugih neobičnih jela. Npr. pita od graha... Danas je dobro razvijen turizam na upravo ovu temu. Odražavaju se razne manifestacije, a najpoznatija je ona koja se održava u Vrbovcu još od 1980. godine zadnjeg vikenda u kolovozu. Njezin naziv glasi:  Kaj su jeli naši stari.

    zlevanka prezgana juha

    Možda ćete nakon čitanja ovoga članka odlazak u neki od popularnih restorana brze hrane zamijeniti odlaskom kod bake na toplu gibanicu.

    Filip Marčec, 6. a

     

  • Dječje igre, pjesme i plesovi Zagrebačkog prigorja

    Nema sretnog djetinjstva bez igre, pjesme i dječjih plesova.

    I mali Prigorci su nekad uživali u dječjim igrama, pjesmicama i plesovima.U sjećanju naših baka još odzvanja glas učiteljice kad je najavila: odmor. Sva djeca bi se ustrčala u školsko dvorište glasno uzvikujući „Idemo se igrati!“. Nakon kraćeg dogovaranja-pregovaranja počela su kola: „Igram kolo u dvadeset i dva“, „ Kolariću Paniću“, „Stjepane bane, čija je vojska?“ ili „Išla majka s kolodvora“. Valjalo se požuriti da se odmor što bolje iskoristi.

    Za ljetnih večeri u očekivanju da prestane vrućina i da se pođe na počinak djeca su se igrala skrivača ili ako je bilo prevruće pjevala se pjesma „Po Prigorju“, „Zginula je Pikača“, izgovarale se brojalice „En ten tini“, „Jedan dva do neba“ i mnoge druge.

    Jedna od djeci najzanimljivijih igara bila je igra svadbe. Djeca bi pripremila sve kako bi igra izgledala što vjernije. Roditeljima bi poskrivce uzeli posuđe kojim bi improvizirali glazbene instrumente. Podijelili bi uloge: mladenka, mladenec, posneš, debeli kum… i svadba je mogla započeti. Nažalost, nije uvijek završila sretno. Igra bi često potrajala predugo i završila batinama jer su se djeca toliko uživjela da su zaboravila na vrijeme otići kućama.

     

    djecja igra

    Na slici: igra „Svadbe“ 50-ih godina prošloga stoljeća

    Danas se nažalost, rijetko ili gotovo nikad, tako djeca ne igraju. Zanimljivije im je računalo i njegove velike mogućnosti zabave. Razgovara se s nevidljivim ili vidljivim „prijateljima“. Trebalo bi se osvrnuti malo unatrag i češće se družiti uživo s prijateljima iz susjedstva.

    Snježana Fišter

  • Prigorje negda i sad

    Predivno Prigorje inspiracija je svima nama koji u njemu živimo i radimo. Ove smo godine, promišljajući o temi našeg prvog digitalnog izdanja došli na ideju da bismo mogli kao temu uzeti upravo neiscrpnu ljepotu i bogatstvo našega kraja. Iz raznih aspekata pokušali smo predstaviti kako se u našem kraju živjelo nekad, ali i kako se i danas živi kao što je i vidljivo u nazivu teme Prigorje negda i sad.  

    djecja igra
    Naše četiri škole duboko su povezane s tradicijom našega kraja, mnogi naši učenici članovi su kulturnih društava koji njeguju kulturno-umjetničku baštinu, kroz razne projekte kao što su Bakina sobica, Bakina kuharica, Legende našega kraja ili pak Mislimo jedni na druge promičemo vrijednosti, pokušavamo očuvati običaje i od malih nogu učimo cijeniti i upoznavati svoju prošlost.

    kud

    Naši novinari bavili su se istraživanjem starih jela našega kraja, pisali su o potresima koji su od starih vremena i dio legendi ovoga kraja. U ovome broju naći ćete tekstove o musekima, pesoglavcima, zmajevima  i ostalim bićima iz legendi.

    crtez

    Predstavit ćemo vam i rad nekih od KUD-ova ovoga područja. Također smo prikazali jedan dio starih prigorskih kuća koje svojom romantičnom ljepotom i kao živući tragovi prošlosti i dalje krase naš kraj. 

    kuca

    Naše novinarke razgovarale su s gospodinom koji je sjedio u školskim klupama prije više od 8 desetljeća i od njega su saznale o školskom životu u njegovo doba. To su samo neke od tema kojima smo se bavili kako bismo vam prikazali Prigorje i drago nam je da ćete ga kroz naš list moći malo bolje upoznati.

     

    Članke iz ove teme pogledajte ovdje ili ih u buduće potražite u padajućem izborniku "Tema broja" pod naslovom "Prigorje negda i sad".

Pretraživanje


Naša škola

OSNOVNA ŠKOLA VUGROVEC-KAŠINA

logo

 

Adresa:

Ivana Mažuranića 43, P.P 1, 10362 Kašina

E-mail:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Web stranica:

os-vugrovec-kasina.skole.hr/

 

Broj posjeta

202875
Danas
Jučer
Prošli mjesec
Ukupno
48
118
2926
202875

Vaša IP adresa je: 54.196.201.241
Datum: 14.12.17. Vrijeme:14:02:46